“Tko je vjeran u najmanjoj stvari“

“Tko je vjeran u najmanjoj stvari, vjeran je i u velikoj. Tko je nevjeran u najmanjoj stvari, nevjeran je i u velikoj.” (Luka 16,10)
Aktivna služba Bogu izravno je povezana sa svakidašnjim životnim dužnostima, čak i s njegovim najponiznijim obvezama. Mi trebamo služiti Bogu upravo tamo gdje nas je On postavio. On nas treba postaviti, a ne mi sami sebe. Možda je služba u domu mjesto na kojem trebamo biti neko vrijeme, ako ne i uvijek. Trebamo se pripremiti za posao da bismo mogli dati sve od sebe u službi za Gospodina. Gospodin nas provjerava i kuša da bi vidio kakvu vrstu građe, ili osobine, ugrađujemo u svoj karakter. Ako smo tromi i bezvoljni, nemarni i bezbrižni u malim, svakidašnjim dužnostima, nikada nećemo biti prikladni ni za kakvu službu za Boga. … Onaj koji je nevjeran u malome, sigurno će ponoviti tu nevjernost ako se postavi na odgovorniji položaj i ako mu se daju veće odgovornosti. … Služba Bogu bit će obavljana površno. … Važnost malih stvari podcijenjena je samo zato što su male, ali utjecaj malih stvari na dobro ili loše je golem. One donose velik dio prave životne discipline svakom ljudskom biću. One su dio pripreme duše za posvećenje svih naših talenata koji su nam povjereni. Vjernost u malim stvarima na listi dužnosti čini da radnik u Božjoj službi pokazuje sve veću i veću sličnost Kristu. Naš Spasitelj želi savršenstvo čitavog čovjeka. On nije Bog samo jednog dijela bića. Kristova milost oblikuje čitavo ljudsko biće. On je sve stvorio. On je svakog otkupio. On je stvorio um, snagu i tijelo kao i dušu dionika božanske naravi, i sve što postoji Njegovo je otkupljeno vlasništvo. Njemu moramo služiti cijelim umom, srcem, dušom i snagom. Tada će se Gospodin proslaviti preko svojih svetih čak i u običnim prolaznim stvarima kojima se bave. “Svetinja Gospodinu”, bit će napisano na njima. (The Youth’s Instructor, 14. travnja 1898.)