Battle Creek College, osnovan 1874., bio je prva adventistička škola trećeg stupnja. Njezin nasljednik, Emmanuel Missionary College, razvio se u Berrien Springsu u državi Michigan 1901. kao obrazovna škola za misionare. Zbog naravi programa rada i učenja koji se na njemu odvijao, sve do 1910. nisu izdavane diplome.
Adventisti su bili sumnjičavi prema službenom priznavanju škole jer su smatrali da bi ono moglo obrazovne ustanove lišiti adventističkog usmjerenja. Doktorske diplome smatrale su se nepotrebnima ili čak opasnima. Tako je, na primjer, Pacific Union College u Kaliforniji svojeg prvog predavača s doktoratom dobio tek 1928. Bio je to prvi adventistički koledž koji se kvalificirao za akreditaciju. Nakon njega su u idućem desetljeću slijedili drugi adventistički koledži u Sjedinjenim Državama. Obrazovne ustanove izvan Sjedinjenih Država mnogo su spremnije tražile i dobivale priznanje, uglavnom od odgovarajućih vlasti.
Prve upise na više školovanje – za propovjednike – organizirao je Pacific Union College u ljeto 1933. The Advanced Bible School radila je tri ljeta, da bi zatim bila preseljena u Washington kao vrlo rani početak Adventističkog teološkog seminara.
Najpoznatije institucije adventističkog obrazovanja trećeg stupnja u Sjevernoj Americi jesu Sveučilište Andrews (Berrien Springs, Michigan), s naglaskom na obrazovanje iz akademskih predmeta i teologije, te Sveučilište Loma Linda (Loma Linda, Kalifornija), s naglaskom na medicinske znanosti. Godine 1998. u Sjevernoj Americi je djelovalo petnaest visokoškolskih obrazovnih ustanova. Ukupno se u ovim ustanovama školovalo 20.939 studenata.
Do 1998. adventističko više obrazovanje izvan Sjeverne Amerike imalo je sedamdeset pet visokoškolskih ustanova. Dosad je niz tih ustanova stekao sveučilišni status. Programe za doktorat nude tri ustanove u Sjevernoj Americi, jedna u Aziji, jedna u Srednjoj i tri u Južnoj Americi. Na suprotnoj strani obrazovnog sustava Crkva je 1998. imala 4450 osnovnih škola sa 723.473 učenika i 1014 srednjih škola s 208.486 učenika. Veliki postotak ovih učenika nisu djeca vjernika Crkve; oni pohađaju adventističke škole zbog kvalitetnog obrazovanja koje one pružaju.
Zdravstveno djelo
Još od osnivanja prethodnika Sanatorija Battle Creek, Western Health Institutea 1866. godine, adventisti veliku pozornost posvećuju zdravstvenom djelu. Teološka podloga ovakvog stava jest priznanje Boga kao Stvoritelja, a čovjeka kao hrama Svetoga Duha (1 Kor 6,19). Zdravlje je usko povezano s duhovnošću; zdravo tijelo pospješuje duhovni rast. Zbog toga su održavanje zdravlja, kao i zdravstveno obrazovanje i prevencija, dio vjere. Osim toga adventisti pomoću zdravstvene njege služe Crkvi i društvu.
Ideja o osnivanju “sanatorija” začela se u Battle Creeku pod pokroviteljstvom Ellen White i dr. J. H. Kellogga. Pacijenti bi ostajali tako dugo dok ne bi imali koristi od prehrane, vježbi, masaže i hidroterapije. Također su sudjelovali u duhovnim aktivnostima. Ideja o sanatoriju prenesena je 1897. u Sydney u Australiji, a 1898. u Danskoj je osnovan Skodsborg Sanitarium. Prvi zdravstveni misionari nosili su uz Biblije svoju opremu za stavljanje vrućih obloga. Često su upravo ambulante i bolnice bile sredstvo preko kojega se ulazilo u nekršćanske zemlje. Na primjer u hinduističkom Nepalu, u zemlji u kojoj nije bio dopušten nikakav evanđeoski rad, od 1957. godine uz puno odobrenje vlasti radi bolnica Scheer Memorial Hospital. Budući da su smanjena ograničenja crkvenih aktivnosti, u Nepalu danas postoje adventističke zajednice.
Sama Ellen White bila je uključena u kupnju klimatskog lječilišta Loma Linda. Na tom je prostoru osnovan Koledž za medicinske evanđeliste koji je obrazovao misionare zdravstvenog smjera. Danas je ova ustanova poznata kao Sveučilište Loma Linda. Sveučilišni medicinski centar Loma Linda poznat je i po svojem pionirskom radu na presađivanju srca novorođenčadi. Njegov protonski akcelerator počeo je raditi 1991. i jedan je od prvih ove vrste za liječenje karcinogenih tumora. Njegova kirurška ekipa za operacije na srcu posjetila je mnoge zemlje gdje je vršila operacije i uvježbavala mjesno osoblje.
U adventističkom medicinskom sustavu vrlo važno mjesto zauzima i preventivna medicina i zdravstveno obrazovanje. Sveučilište Loma Linda pruža mogućnost diplomiranja iz predmeta javnog zdravlja na samom fakultetu, kao i u njegovim područnim ustanovama. Magistarske diplome mogu se dobiti i na Filipinima i u Čileu. Zdravstveni stručnjaci kao i pastori aktivno sudjeluju u proučavanju načina na koje se može sačuvati i unaprijediti zdravlje. Adventistički programi za odvikavanje od pušenja, kontrolu težine i smanjenje stresa dio su ovog obrazovnog rada u cijelome svijetu.
Crkva adventista sedmoga dana vodila je 1998. godine diljem svijeta 162 sanatorija i bolnice s 19.700 kreveta. Osim toga imala je 102 doma za starije i umirovljenike, 361 ambulantu i dispanzer i 25 dječjih domova i domova za siročad. U ovim je institucijama služilo 75.586 zaposlenika.
Dobrotvorno i razvojno djelo
Uz pomoć koju pružaju adventističke zdravstvene službe, usko je vezano dobrotvorno i razvojno djelo. Pomoć potrebitima pruža se na razini mjesne crkve kao i na razini Generalne konferencije. Žene u crkvi u Battle Creeku osnovale su 1874. godine Tabitinu dobrotvornu udrugu. Njihovo ime podsjećalo je na kršćanku u Jopi koja je šivala odjeću za siromašne (Dj 9,36-39). Žene u Battle Creeku izrađivale su odjeću i osiguravale hranu za siromašne obitelji, brinule se za siročad i služile bolesnima. Ova se ideja proširila širom svijeta pa su osnovana su mnoga Tabitina (samaritanska) društva. Prvi savez samaritanskih društava osnovan je 1934. godine u području Chicaga. Njihov je cilj bio – i jest – pomoći ljudima u nevolji bez obzira na vjeru, društveni položaj ili etničko podrijetlo.
Mnoge mjesne crkve imaju centre za službu društvu, preko kojih služe siromašnima i žrtvama katastrofa. Pomoć pružaju u odjeći, posteljini, hrani, namještaju i novcu. Ova služba obuhvaća i održavanje predavanja o obitelji, zdravlju i praktičnim životnim pitanjima. Neke crkve i udruge imaju preuređene autobuse s odjećom i hranom, spremne da djeluju u hitnim slučajevima.
Adventistički dobrotvorni rad (ADRA – Adventist Development and Relief Agency) djeluje iz uprave Generalne konferencije i ima predstavnike na razinama divizija i unija. ADRA koordinira pružanje pomoći žrtvama velikih katastrofa kao što su potresi i poplave. ADRA također radi na različitim razvojnim projektima. Ovamo se ubraja bušenje arteških zdenaca, gradnja škola, bolnica i brana; razvijanje primarne zdravstvene zaštite i programa samo-pomoći kao što su vrtlarstvo i obrti. Najveći dio ADRA-inih sredstava potječe od zaklada i vlada, a ne od Crkve. Prvenstveno se pomaže onima izvan Adventističke crkve i to uglavnom u siromašnim zemljama.
Organizacija Crkve
Crkva adventista sedmoga dana djeluje kao tijelo koje obuhvaća cijeli svijet. Mjesne crkve okupljaju se u konferencije ili misije – tako nazvane zato što su financijski ovisne o višoj razini organizacije. Konferencije i misije, pak, tvore unije koje su obično određene nacionalnim, etničkim ili jezičnim granicama. Unije tvore divizije koje djeluju kao ogranak Generalne konferencije Crkve adventista sedmoga dana sa sjedištem u Silver Springsu u državi Maryland u Sjedinjenim Američkim Državama. Dvanaest divizija jesu: Afričkoindijska oceanska, Istočnoafrička, Euroafrička, Euroazijska, Srednjoamerička, Sjevernoamerička, Sjevernoazijska pacifička, Južnoamerička, Južnoazijska pacifička, Južnopacifička, Južnoazijska i Transeuropska.
Na svim razinama upravljanje je predstavničko. Mjesne crkve šalju predstavnike na zasjedanja konferencije ili misije. Predstavnici konferencije i misije sudjeluju u odlučivanju na razini unije. Divizijski odbori imaju predstavnike unija. U Odbor Generalne konferencije ulaze predstavnici divizija.
Odluke na svim razinama donose odbori koji se sastoje od službenika (predsjednik, tajnik i blagajnik), predstavnika crkvenih odjela i institucija i vjernika laika. Veći predmeti koji se tiču cijele Crkve u svijetu razmatraju se na godišnjem zasjedanju Crkve. Promjene u crkvenim propisima mogu se vršiti samo na zasjedanju Generalne konferencije svakih pet godina, uz prisutnost predstavnika cijele Crkve.
Mjesna crkva ne bira svojeg pastora niti mu daje plaću. Umjesto toga, desetine koje daju vjernici odlaze u konferenciju ili misiju, koja tada, često u sporazumu s mjesnom crkvom, imenuje propovjednika i osigurava njegovu plaću. Mjesna crkva prikuplja darove za svoje troškove. Ona također prikuplja sredstva za misijski rad u svijetu, ali ih šalje preko više organizacije.
Aktivnosti su podijeljene na odjele na razini mjesne crkve, kao i na višim organizacijskim razinama. Odjeli su Služba za djecu, Služba za obitelj, Subotnja škola i misionski rad, Upraviteljska služba i Mladi. Odjel za odgoj i obrazovanje vodi škole; obično konferencija upravlja osnovnim i srednjim školama na svojem području, dok institucije na trećoj razini spadaju pod upravu unija ili divizija. Odjel za zdravstvo i umjerenost donosi i primjenjuje planove i programe za poboljšanje zdravlja pripadnika Crkve i onih koji to nisu. Odjel za javnost i vjersku slobodu savjetuje vjernike i institucije u stvarima koje se tiču njihovih odnosa s državom i društvom. Odjel za nakladništvo nadgleda rad nakladničkih kuća i njihovih predstavnika ‘’literarnih evanđelista’’, tradicionalno nazvanih “kolporterima”. Udruga propovjednika potiče propovjedničku djelatnost i brine se za dobrobit pastora. Odjel za komunikacije zadužen je za objavljivanje aktivnosti Crkve.
Do Drugoga svjetskog rata većina vodećih položaja bila je u rukama ljudi sa Zapada. Otad se u zemljama izvan Sjeverne Amerike i Europe drastično smanjio broj inozemnih službenika jer su vodeće položaje preuzeli domaći ljudi. Na primjer, 1998. godine samo je u dvjema divizijama vodeća osoba potjecala izvan teritorija koji obuhvaća divizija. Gotovo su svi predsjednici unija i konferencija domaći ljudi. Istodobno se u vodstvu Generalne konferencije nalaze predstavnici sa svih kontinenata i svih rasa.
Gledana u cijelome svijetu, Crkva adventista sedmoga dana tvori mozaik rasa, jezika i etničkih skupina. Godine 1998. crkvena izdanja izišla su na 272 jezika, dok je u nakladničkom i govornom djelovanju zastupljeno 748 jezika i dijalekata. Kao primjer ove raznolikosti, 1998. godine adventističke crkve u Sjevernoj Americi održavale su bogoslužja na 26 jezika. U to je vrijeme najveća i najbrže rastuća bila španjolska jezična skupina, s oko 99.000 vjernika, što čini jedanaest posto vjerništva Sjeverne Amerike. Teološki seminar na Sveučilištu Andrews ima programe za magisterij i doktorat na španjolskom. Pastori iz španjolskih govornih adventističkih zajednica zauzimaju vodeće položaje na razini konferencija, unija i divizije. Azijski adventisti u Sjevernoj Americi govore kineski, korejski, vijetnamski i filipinski. Najveće azijske adventističke crkve nalaze se u Torontu, Kaliforniji, na Havajima i u New Yorku.
Od 891.176 vjernika u Sjevernoameričkoj diviziji u prosincu 1998. godine, njih 212.538 bili su vjernici regionalnih konferencija organiziranih 1944. koje okupljaju crnačke crkve pod vodstvom Afroamerikanaca. Sedam unija Sjevernoameričke divizije ima regionalne konferencije, premda u nekima od njih nisu sve crkve ispunjene tamnoputim vjernicima. Istodobno Afroamerikanci sada imaju pristup vodećim položajima u regionalnim konferencijama kao i u organizacijama Generalne konferencije. Charles Bradford je, na primjer, bio predsjednik Sjevernoameričke divizije od 1979. do 1990. godine. Oackwood College u Huntsvilleu u Alabami pružao je od 1896. obrazovanje mladima crne boje kože, pripremajući ih za službu Bogu i ljudskome rodu.
Žene čine samo mali postotak pastora Adventističke crkve. One djeluju kao pastori u svojoj crkvi bez propovjedničkog rukopolaganja, pa nemaju autorizaciju za obavljanje određenih administrativnih zadaća na razini konferencije. S druge strane, žene su često dinamične laičke voditeljice u svojim crkvama. One također djeluju u crkvenim odjelima i odborima na razini konferencije, unije, divizije i Generalne konferencije.
Razvoj na teološkom području
Pioniri Crkve adventista sedmoga dana, slijedeći Bibliju kao jedini temelj vjere i doktrine, suzdržavali su se od objavljivanja doktrinarnih tvrdnji i vjerovanja. Uriah Smith napisao je 1872. doktrinarnu izjavu, ali u polemici koja je na konferenciji u Minneapolisu 1888. godine nastala oko vijesti o središnjoj ulozi Krista, dokument je u izvjesnoj mjeri zaboravljen. Godišnjak Crkve adventista sedmoga dana (Yearbook) objavljivan je bez doktrinarnih izjava. Kako je Crkva rasla, pitanja o adventističkim vjerovanjima postajala su sve brojnija. Generalna konferencija tražila je 1930. da odbor od četiri člana predloži nacrt izjave. Odbor je obavio svoj posao; sljedeće izdanje Godišnjaka sadržavalo je “Temeljna vjerovanja adventista sedmoga dana”.
Ova je izjava održavala razumijevanje Trojstva, Kristove osobe i rada te odnos između Zakona i milosti jasnije nego što je to bilo u Smithovoj izjavi. Međutim, ona službeno nije bila prihvaćena sve do 1946. godine, kada je proglašena neizmjenjivom, osim na zasjedanju Generalne konferencije. Prva službena objava doktrina prihvaćena je glasovanjem na zasjedanju Generalne konferencije 1980. Ovih dvadeset sedam temeljnih vjerovanja danas se redovno pojavljuje u Godišnjaku Crkve adventista sedmoga dana.
Crkva se morala pozabaviti različitim teološkim gledištima u prošlosti kao i danas. Sukob 1888. oko opravdanja vjerom prešao je u dvadeseto stoljeće. Početkom 1900-tih odnos Kellogga prema Crkvi uzrokovao je raspravu o ekleziologiji. Održane su biblijske konferencije 1919., 1947. i 1952. godine na kojima se raspravljalo o vjerovanjima i došlo do jedinstva. Bolni razdor u Crkvi osamdesetih godina donio je sukob oko adventističkog razumijevanja nebeskog Svetišta. Devedesetih godina različita gledišta o hermeneutici i stilovima bogoslužja u nekim dijelovima svijeta uzrokovala su polarizaciju među laicima kao i među propovjednicima. Temeljeći se na prihvaćanju biblijskog proroštva, adventisti sedmoga dana vide sebe kao duhovne baštinike starog Izraela i apostolske Crkve, kao i blagoslova i obveza ove baštine. Unutar širih okvira biblijskog proroštva služba Ellen White djelovala je kao suvremeni produžetak proročkog poticaja Biblije.
Zadaća adventista sedmoga dana jest objavljivanje Radosne vijesti cijele Biblije do kraja Zemlje (Mt 28,19.20) i odnošenje vijesti trojice anđela (Otk 14,6-12) svim narodima. Svetkovanje subote kao sedmog dana podsjeća adventiste na šest dana stvaranja Zemlje (Post 1,1-25; Izl 20,11), na radost što su Božji narod (Ez 20,20) i na nadu u vječni počinak (Heb 4,9-11). Osvjedočenje da posvećenje mora pratiti opravdanje pruža osnovu za adventističko naglašavanje zdravog načina života u cijelosti – umnog, tjelesnog, duhovnog i društvenog. Preambula najnovije doktrinarne izjave Crkve adventista sedmoga dana (1980.) jasno potvrđuje da Crkva i dalje ostaje otvorena za novo prosvjetljenje i dublje razumijevanje Biblije.
Nancy J. Vyhmeister