to je Božja slava?

10. 11. 2013.

“Zbilja, Bog koji je zapovjedio: ‘Neka iz tame zasvijetli svjetlo’, on je zasvijetlio u našim srcima da osvijetli spoznaju slave Božje na licu Kristovu.” (2. Korinćanima 4,6)

Božja slava je Njegov karakter. Dok se nalazio na gori ozbiljno posredujući pred Bogom, Mojsije se molio: “Pokaži mi svoju slavu!” Odgovarajući, Gospodin je izjavio: “Dopustit ću da ispred tebe prođe sav moj sjaj … i pred tobom ću izustiti svoje ime Jahve. Bit ću milostiv kome hoću da milostiv budem; smilovat ću se komu hoću da se smilujem.” Slava Božja — Njegov karakter — bila je tada otkrivena: “Jahve prođe ispred njega te se javi: ‘Jahve! Jahve! Bog milosrdan i milostiv, spor na srdžbu, bogat ljubavlju i vjernošću, iskazuje milost tisućama, podnosi opačinu, grijeh i prijestup, ali krivca nekažnjena ne ostavlja.’” (Izlazak 33,18.19; 34,6.7)
Ovaj karakter otkriven je u Kristovom životu. Da bi mogao svojim primjerom osuditi grijeh u tijelu, uzeo je na sebe obličje grešnoga tijela. Neprestano je promatrao Božji karakter i taj karakter neprestano otkrivao svijetu.
Krist želi da i Njegovi sljedbenici u svojem životu otkrivaju taj isti karakter. U svojoj posredničkoj molitvi za svoje učenike, sam je izjavio: “Ja sam im predao slavu [karakter] koju si ti meni dao, da budu jedno kao što smo mi jedno — ja u njima, a ti u meni — da postanu potpuno jedno, da svijet upozna da si me ti poslao i da si njih ljubio kao što si mene ljubio.” (Ivan 17,22.23)
I danas je Njegova želja da posveti i očisti svoju Crkvu, “da sam sebi privede Crkvu krasnu, bez ljage, bez bore bez ičega tomu slična, da bude sveta i bez mane” (Efežanima 5,26.27). Krist nije mogao zatražiti od svojega Oca nikakav veći dar nego da onima koji vjeruju u Njega daruje svoj karakter. Kakve li veličine u tom zahtjevu! Kakvo obilje milosti ima prednost primiti svaki Kristov sljedbenik! … O, kada bismo potpunije znali cijeniti čast koju nam je Krist ukazao! Noseći Njegov jaram i učeći od Njega, mi postajemo slični Njemu po težnjama, po krotkosti i ljubaznosti, po miomirisu karaktera. (ST, 3. rujna 1902.)