“Njegovo smo, naime, stvorenje, stvoreni u Kristu Isusu radi djela ljubavi koja Bog unaprijed pripremi da u njima živimo.” (Efežanima 2,10)
Mi možemo biti sigurni da smo prihvaćeni pred Bogom jedino u Njegovom ljubljenom Sinu, i da su naša dobra djela samo rezultat djelovanja Njegove ljubavi koja nam je oprostila grijehe. Dobra djela nisu naša zasluga, na temelju dobrih djela ne dobivamo pravo da sebi pripisujemo udio u spasenju svoje duše. Spasenje je Božji besplatni dar vjerniku, koji dobiva jedino radi Krista. Izmučena duša može naći svoj mir vjerom u Krista i njezin mir bit će u skladu s njezinom vjerom i pouzdanjem. Ona se ne može pozivati na svoja dobra djela u svojoj molbi za spasenje.
Zar dobra djela nemaju nikakve stvarne vrijednosti? Uživa li grešnik koji svakoga dana namjerno upada u grijeh istu Božju naklonost kao i onaj koji se vjerom u Krista trudi da pošteno živi? Biblija odgovara: “Njegovo smo, naime, stvorenje, stvoreni u Kristu Isusu radi djela ljubavi koja Bog unaprijed pripremi da u njima živimo.” Po svojem božanskom redu, u svojoj naklonosti prema nama koju nismo zaslužili, Gospodin je odredio da dobra djela trebaju biti nagrađena. Mi smo prihvaćeni jedino zahvaljujući Kristovim zaslugama, a djela milosti, djela ljubavi koja činimo plodovi su vjere i ona nam donose blagoslov; ljudi će biti nagrađeni prema svojim djelima. Upravo miomiris Kristovih zasluga čini naša dobra djela prihvatljivim u Božjim očima, kao što nas milost osposobljava da činimo dobra djela za koja primamo nagradu od Boga. Naša djela sama po sebi i sama od sebe ne pripisuju nam se u zaslugu. Kad učinimo sve što smo mogli, i dalje ćemo se računati u “besposlene sluge”. Mi ne zaslužujemo nikakvu zahvalnost od Boga. Mi smo samo učinili ono što je bila naša dužnost, a dobra djela svakako nismo mogli učiniti snagom svoje grešne naravi. Gospodin nas je pozvao da se približimo Njemu, a On će se približiti nama; približavajući se Njemu, primamo milost za činjenje dobrih djela za koja ćemo primiti nagradu iz Njegovih ruku. (5BC 1122)
Djela ljubavi proizlaze iz djela vjere. … Iako je istina da nam naše užurbane aktivnosti same po sebi neće osigurati spasenje, također je istina da će nas vjera, koja nas sjedinjuje s Kristom, pokrenuti na aktivnost. (6BC 1111)