“Mi smo gledali i svjedočimo da je Otac poslao Sina kao Spasitelja svijeta.” (1. Ivanova 4,14)
Kao Kristov svjedok, Ivan nije ulazio u rasprave, u zamorne prepirke. Govorio je ono što je znao, što je vidio i čuo. Bio je tijesno povezan s Kristom, slušao Njegov nauk, bio očevidac Njegovih silnih čuda. Malo je njih moglo vidjeti ljepotu Kristova karaktera kao što ju je Ivan vidio. Za njega je nestalo tame; osvjetljavalo ga je istinito svjetlo. Njegovo svjedočanstvo o Spasiteljevom životu i smrti bilo je jasno i snažno. Govorio je iz srca prepunog ljubavi prema Spasitelju i nije bilo sile koja bi zaustavila njegove riječi. (Djela apostolska, str. 349,350)
Mogao je posvjedočiti: “Što bijaše od početka, što smo čuli, što smo svojim očima vidjeli, što smo promatrali i što su naše ruke opipale o Riječi života — da, život se očitovao, mi smo ga vidjeli i svjedočimo za nj, i navješćujemo život vječni, koji bijaše kod Oca i koji se nama očitovao — što smo vidjeli i čuli, to navješćujemo i vama, da i vi imate s nama zajedništvo. A naše je zajedništvo s Ocem i Sinom njegovim Isusom Kristom.” (1. Ivanova 1,1-3)
Prema tome, svatko bi mogao na temelju svojeg iskustva potvrditi “da je Bog istinit” (Ivan 3,33). Svatko bi mogao posvjedočiti o onome što je osobno vidio, čuo i osjetio od Kristove moći. Mogao bi reći: “Bila mi je potrebna pomoć i našao sam je kod Krista. Svaka moja potreba bila je namirena, glad moje duše zadovoljena; Biblija je za mene otkrivenje Isusa Krista. Vjerujem u Isusa jer je On postao moj božanski Spasitelj. Vjerujem u Bibliju jer sam ustanovio da je ona Božji glas koji se obraća mojoj duši!” (8T 321)
Kako možemo sami upoznati Božju dobrotu i ljubav? Psalmist nam ne kaže “slušaj i saznaj”, “čitaj i saznaj”, ili “vjeruj i saznaj”, već: “Kušajte i vidite kako dobar je Jahve.” (Psalam 34,9) Umjesto da se oslonimo na tuđe riječi, sami ispitajmo! Iskustvo je znanje koje se stječe na osnovi onoga što smo sami iskusili, doživjeli. Upravo je doživljena vjera ono što nam danas treba. “Ispitajte i vidite kako je dobar Gospodin!” (5T 221)