Jutarnji stih

Toma vidi svjetlo

“‘Gospodin moj i Bog moj!’ — izjavi Toma. Isus mu reče: ‘Jer me vidiš, vjeruješ. Blago onima koji će vjerovati, a da nisu vidjeli!’ Mnoga je druga čudesa učinio Isus pred svojim učenicima. Ona nisu opisana u ovoj knjizi. A ova su opisana da trajno vjerujete da je Isus Mesija, Sin Božji, te da vjerujući imate život po njemu.” (Ivan 20,2831)

Njegove sumnje su nestale. Sve što je Toma mogao izustiti bilo je: “Gospodin moj i Bog moj!” Učenik koji je oklijevao, stekao je vjeru. I ta je vjera oblikovala ostatak njegovog života. Iako knjiga Djela apostolska (koja se usredotočuje na Petrovo objavljivanje Radosne vijesti u Jeruzalemu u prvom dijelu i Pavlov rad među poganima u drugom) ne govori o njegovom budućem djelovanju, prema predaji u prvoj Crkvi, Toma, hrabri učenik koji je morao nešto znati prije nego što učini korak, postao je prvi misionar u Perziji i Indiji. Na jugu Indije postoji skupina koja je stoljećima poznata kao Tomini kršćani. Oni tvrde da je doživio mučeničku smrt na Gori svetog Tome kraj Madrasa.

Premda ne možemo dokazati ovu predaju (makar prema strogim mjerilima samog Tome), znamo bez sjenke sumnje što je vodilo ovog čovjeka do kraja života — uvjerenje da je Isus “Gospodin moj i Bog moj”. Ta čvrsta vjera postala je vodeća snaga i sidro njegovog života.

Međutim, što je još važnije, ona je temelj svekolikog kršćanstva. Ovom Tominom izjavom zaokruženo je Evanđelje po Ivanu. Toma je prva osoba u tom evanđelju koja oslovljava Isusa s “Bože”. Osim toga, tom istinom počinje četvrto evanđelje: “U početku bijaše Riječ, i Riječ bijaše kod Boga — i Riječ bijaše Bog. … I Riječ tijelom postala i nastanila se među nama.” (Ivan 1,1-14)

Nakon tog uvoda Ivan vodi svoje čitatelje na putovanje otkrića pa i mi sami dolazimo do zaključka, poput Tome i drugih, da je Isus iz Nazareta uistinu Mesija, Božji Sin. Ivan u svojoj izjavi o svrsi pisanja knjige kaže da je izabrao takvu građu za svoje evanđelje da bismo mogli doći do istog zaključka kao Toma (“da trajno vjerujete da je Isus Mesija, Sin Božji”) i tako steći vječni život (Ivan 20,30.31).

Ivan je nastojao prikazati to apostolsko uvjerenje što je moguće čvršće i sigurnije jer je znao da mi nikada ne možemo biti osobni svjedoci uskrsnuća i da se moramo osloniti na nadahnuto Pismo. Prema tome, “blago onima koji će vjerovati, a da nisu vidjeli” (redak 29).

 

Preporučujemo:


Komentiraj