Trajno djelo

10. 10. 2013.

“Ovo je, naime, volja Božja: vaše posvećenje.” (1. Solunjanima 4,3)

Posvećenje nije djelo trenutka, sata ili dana. To je trajni rast u milosti. Mi danas ne znamo koliko će oštra biti naša sutrašnja borba. Sotona je živ i aktivan, i svakoga dana moramo ozbiljno vapiti Bogu i tražiti pomoć i snagu da mu se odupremo. Dok god Sotona bude vladao, mi ćemo morati pokoravati sebe, nadvladavati ukorijenjene grijehe i neće biti vremena za odmaranje, neće biti mjesta na koje bismo mogli doći i reći da smo potpuno dostigli cilj. …
Kršćanski život je stalno kretanje naprijed. Isus čisti i oplemenjuje pripadnike svojega naroda; i kada se Njegov lik bude savršeno obnovio u njima, bit će savršeni i sveti, pripremljeni da budu preneseni na Nebo. Veliko djelo obvezuje kršćanina. Dobili smo opomenu da se očistimo od svake nečistoće tijela i duha, da se usavršavamo u svetosti i strahu Božjem. Ovdje vidimo od čega se sastoji to veliko djelo. Kršćanina očekuje trajan posao. (1T 340)
Nitko ne može sebe smatrati živim kršćaninom ako ne stječe svakidašnja iskustva u onome što je Božje, ako svakodnevno ne vježba samoodricanje, radosno nošenje križa i koračanje za Kristom. Svaki živi kršćanin svakoga dana napredovat će u svojem duhovnom životu. I dok se bude približavao savršenstvu, doživljavat će iskustvo svakidašnjeg obraćenja Bogu; a obraćenje neće biti završeno sve dok ne dostigne savršenstvo kršćanskog karaktera, punu spremnost za završno djelo besmrtnosti. …
Vjera nije samo neka emocija, neki osjećaj. To je načelo utkano u sve svakidašnje životne dužnosti i pothvate. … To je ustrajnost u činjenju dobra koje će oblikovati karakter za Nebo. (2T 505— 507)
Mi moramo živjeti za Krista iz minute u minutu, iz sata u sat, iz dana u dan; tada će Krist stanovati u nama, a kada se budemo sastajali, Njegova ljubav bit će u našim srcima, izlijevat će se kao izvor u pustinji osvježavajući sve i čineći da i oni koji se nalaze na rubu propasti požele da se napiju vode života. (5T 609)