“Ne shvaćaš li da te Božja dobrota želi navesti da se pokaješ i promijeniš?” (Rimljanima 2,4 — Suvremeni hrvatski prijevod)
Isti božanski Um koji djeluje u prirodi obraća se i srcima ljudi budeći u njima neizrecivu žudnju za onim što nemaju. Svjetovne stvari ne mogu zadovoljiti njihovu čežnju. Božji Duh ih nagovara da teže za onim što jedino može dati mir i odmor — za Kristovom milošću i radošću svetosti. Služeći se vidljivim i nevidljivim utjecajima, naš Spasitelj stalno nastoji svratiti ljudski um s grešnih užitaka koji ne site, na neizmjerne blagoslove koje mogu dobiti u Njemu. Svim tim dušama, koje uzaludno pokušavaju piti iz “ispucanih kladenaca” ovoga svijeta, upućena je božanska vijest: “Tko je žedan, neka dođe, tko želi, neka badava uzme vode života!” (Otkrivenje 22,17)
Vi, koji u srcu čeznete za nečim boljim od onoga što vam ovaj svijet može pružiti, prepoznajte tu čežnju kao Božju poruku vašoj duši! Molite Ga da vam dâ pokajanje, da vam otkrije Krista u svoj Njegovoj beskonačnoj ljubavi, u svoj Njegovoj savršenoj čistoći! U Spasiteljevu životu potpuno su se otkrila načela Božjeg zakona: ljubav prema Bogu i prema bližnjemu. Dobrohotnost i nesebična ljubav bili su život Isusovoj duši. I tek kad Njega promatramo, kad svjetlost našega Spasitelja obasja i nas, uviđamo grešnost vlastitih srca.
Mi možemo laskati sebi samima, kao što je to činio Nikodem, da nam je život čestit a moralni lik besprijekoran, te misliti da ne moramo poniziti svoja srca pred Bogom kao ostali grešnici; ali kad Kristova svjetlost obasja naše duše, vidjet ćemo da smo okaljani, shvatit ćemo da su naše pobude sebične, da je neprijateljstvo prema Bogu oskvrnulo svako naše djelo. Tada ćemo shvatiti da je naša pravednost kao “okaljana haljina” i da nas jedino Kristova krv može očistiti od prljavštine grijeha i obnoviti naše srce “na njegovu sliku”.
Kad u dušu prodre samo jedna zraka Božje slave, samo jedna iskra Kristove čistoće, ona bolnom jasnoćom otkriva svaku prljavu mrlju. …
Tako dirnuta duša zamrzit će svoju sebičnost, gnušati se svojega samoljublja, i pod utjecajem Kristove pravednosti težiti za čistoćom srca koja je u skladu s Božjim zakonom i Kristovim karakterom. (Put Kristu, str. 26—28)