„Jer Sin Čovječji nije došao da mu služe, nego da on služi.“ (Marko 10,45)
Krist je neprekidno primao od svojega Oca da bi mogao prenositi nama. On je rekao: „Riječ koju čujete nije moja, već Oca koji me posla“… On je živio, razmišljao i molio se ne za sebe, već za druge. Nakon sati koje je provodio s Bogom, iz jutra u jutro donosio je nebesko svjetlo onima koji su Ga slušali. Svakodnevno je bio krštavan Svetim Duhom. U ranim satima novoga dana Gospodin ga je budio iz sna i Njegova duša i Njegove usne bile su pomazane milosrđem da bi ga mogao dijeliti drugima. Svoje riječi dobivao je svježe iz nebeskih dvorova, riječi koje je mogao izgovoriti u pravo vrijeme umornome i potlačenome. …
Kristovi učenici bili su duboko zadivljeni Njegovim molitvama i Njegovom navikom da razgovara s Bogom. Jednoga dana, nakon što su kratko vrijeme bili udaljeni od svojega Gospodina, našli su Ga zadubljenog u molitvu. Naizgled nesvjestan njihove prisutnosti, nastavio se glasno moliti. Srca učenika bila su duboko ganuta. Kada se prestao moliti, oni su uzviknuli: „Gospodine, nauči nas moliti!“ Kao odgovor, Isus je izgovorio molitvu Očenaš onako kao što ju je iznio u Govoru na gori. …
Rekao je: „Tko bi od vas imao prijatelja te mu otišao u ponoći i rekao mu: ‘Prijatelju, pozajmi mi tri kruha, jer mi je došao prijatelj sputa, a nemam što staviti pred njega!’“ (Luka 11,5.6) …
0vdje je Krist prikazao molitelja koji traži da bi mogao dati drugome. … Na sličan način učenici su morali tražiti blagoslove od Boga. Prilikom hranjenja mnoštva i u usporedbi o kruhu s Neba, Krist im je otkrio koji je njihov posao kao Njegovih predstavnika. Trebali su ljudima davati kruh života. … Duše gladne kruha života trebale su dolaziti k njima, a oni su se osjećali prazno i bespomoćno. Zato su trebali dobivati duhovnu hranu jer u protivnom neće imati ništa što bi mogli dati. Međutim, nijedna duša nije smjela od njih otići nenahranjena. Krist ih je uputio na Izvor svih zaliha. … I zar neće Bog, koji je poslao svoje sluge da nahrane gladne, zadovoljiti njihove potrebe u svojem djelu? (Review and Herald, 11. kolovoza 1910.)