“Naprotiv, štujte u svojim srcima Krista kao Gospodina, uvijek spremni na odgovor svakomu tko vam zatraži razlog nade koja je u vama.” (1. Petrova 3,15)
Prije nego što sam ušla u šator s posljednjim od mladih sudionika na kampiranju, koji su upravo oprali zube, čula sam njihove glasove kako ponavljaju jutarnji biblijski redak s mojim kolegom: “Naprotiv, štujte u svojim srcima Krista kao Gospodina, uvijek spremni na odgovor svakomu tko vam zatraži razlog nade koja je u vama. Ali neka to bude blago i s poštovanjem…” (1. Petrova 3,15.16) Nekoliko trenutaka prije nego što sam ih okupila na jutarnje bogoslužje, iste riječi su silazile s mojeg jezika.
Dok su moji štićenici u povorci, predvođeni mojim kolegom, odlazili u kapelu, ja sam krenula uzbrdo prema konjušnici. Redak mi se još uvijek vrzmao po glavi, stišavao se i konačno uronio tamo gdje se skrivaju teška pitanja. Jesam li ja dostojna da budem učiteljica mladima, svjedokinja Božje ljubavi i nade? Jesam li spremna odgovoriti, ponizno i sa strahopoštovanjem, bilo kojoj osobi koja me pita zašto imam ovu nadu? Kako uopće mogu ja, tako obična osoba, uputiti nekog pojedinca na ispunjenje njegovih ili njezinih čežnji u Kristu?
To doista nije nemoguće, iako našoj mašti izgleda kao prevelika zadaća. Krist nam kaže: “Podignite svoje oči te promotrite njive kako su dovoljno bijele za žetvu!” (Ivan 4,35) Svakodnevno smo okruženi ljudima kojima treba prići, dok se neprijatelj duša protivi svakom našem koraku. Možemo biti itekako obeshrabreni i zbunjenog srca kad vidimo da čak ni neki iz naše rodbine ne znaju ništa o Božjoj beskrajnoj ljubavi.
Petar nas ne poziva da promijenimo svijet odjednom. On nam kaže da prvo napravimo mjesta za Krista u svojem srcu, da Ga tražimo i dopustimo Mu da otpočne to djelo. Mi trebamo biti spremni, voljni, podatni u Njegovim rukama. Mi trebamo dijeliti svoju nadu, oduševljenje i radost u Gospodinu. Trebamo dijeliti s drugima razloge za svoju nadu i Radosnu vijest o Kristovoj žrtvi i Očevoj ljubavi. Trebamo svjedočiti svakome tko želi znati, svakome tko traži, svakome koga muče takva pitanja.
Djeca su se, uz smijeh, upravo uspinjala po putu, dolazeći na sat jahanja. Moj suradnik je predvodio skupinu učenika. To je prijatelj kojemu je potrebna podrška.
Krist je stavio svoj žar i nadu u nas. On je poduzeo prvi korak. Hoćemo li Ga slijediti?
Emily Knott