Mnogi adventisti koje sam upoznao na neki su se način protivili slavljenju Božića. Za neke je razlog bio taj što se slavljenje Božića ne spominje u Svetom pismu te što je ono ušlo u kršćansku tradiciju kao zamjena za drevnu pogansku svetkovinu. Drugi promatraju način na koji svijet slavi Božić i zaprepašteni su konzumerizmom, taštinom i prejedanjem tako često viđenima na božićnim slavljima. Iako se zbog svega toga treba zabrinuti, uvijek sam bio zadivljen onim što je o tome rekla Ellen G. White:
“Budući da se dvadeset i peti prosinca slavi kao dan Kristovog rođenja, a djeca su naučena cijeniti taj dan kao dan velike radosti i veselja, uvidjet ćete da je teško prijeći preko tog blagdana, a da mu ne ukažete određenu pozornost. To vrijeme možemo dobro iskoristiti.” (Temelji sretnog doma, Zagreb, 2019., 392)
“Vrijeme blagdana se brzo primiče. Tad se darivaju darovi, a staro i mlado ozbiljno razmišlja o tome što mogu pokloniti svojim prijateljima kao znak naklonosti. Bez obzira kako malen bio, ugodno je primiti dar od onih koje volimo. Dar nam govori da nismo zaboravljeni, i kao da nas još više povezuje. …
Ispravno je izmijeniti darove kao znak ljubavi i sjećanja, ako time ne zaboravljamo Boga, svojeg najboljeg Prijatelja. Naši darovi trebaju biti korisni onome tko ih prima. Preporučujem da to budu knjige koje će pomoći u razumijevanju Božje riječi ili uvećati našu ljubav prema njezinim uredbama. Pobrinite se za nešto što se može čitati tijekom dugih zimskih večeri.” (Isto, 392)
“Bogu bi bilo drago kad bi na Božić svaka crkva imala božićnu jelku na kojoj bi visjeli veliki i mali darovi za domove molitve. Primila sam pisma s pitanjem: Da li da imamo božićnu jelku? Nećemo li onda biti slični svijetu? Mi odgovaramo: Vi možete učiniti da bude kao u svijetu, ako mislite kao svijet; ali možete učiniti i tako da ne bude kao u svijetu.” (Isto, 394)
Budimo realni, Isus se zasigurno nije rodio 25. prosinca. Biblija nam ne govori ništa o točnom datumu Kristovog rođenja. Ono se nije dogodilo čak niti u prvoj godini nove ere, već vjerojatno četvrte godine prije Krista. I svakako, čini mi se vjerojatnim da je datum Božića izabran kako bi se nadomjestila poganska svetkovina koja mu je prethodila.
Dakle, ako to nije stvarni datum Isusovog rođenja, zašto ga slaviti? Ono što jest stvarno je Kristovo rođenje i, premda nam nije navedeno točno vrijeme kad se to dogodilo, znamo da je to bio događaj vrijedan slavlja. Anđeli su pjevali, pastiri su obožavali, a Bog je koristio čak i nebesa kako bi usmjerio put onih koji su iskreno tražili Betlehem. (Istina, mudraci nisu došli na sâm dan Kristovog rođenja, ali nisu došli ni puno kasnije. — Usporedi Matej 2,7.16 i Luka 2,21-24)
Božje utjelovljenje i Njegov dolazak u tijelu daju uistinu izvanredan i jedinstven uvid u Božji karakter. Krist “On, trajni lik Božji, nije se kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom, nego sam sebe ‘oplijeni’ uzevši lik sluge, postavši ljudima sličan; obličjem čovjeku nalik” (Filipljanima 2,6.7). Kako je anđeo rekao pastirima: “Ne bojte se! Evo javljam vam blagovijest, veliku radost za sav narod! Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj — Krist, Gospodin.” (Luka 2,10.11)
Ako je Kristovo rođenje radost za sve ljude, onda je za njegovo obilježavanje prikladno imati slavlje. Neki tvrde da su, kad je riječ o povijesti spasenja, Kristova smrt i uskrsnuće važniji od Njegovog rođenja; ali uspoređivanje važnosti tih događaja bilo bi kao da se pitamo koje krilo je ptici potrebnije da bi letjela. Isus ne bi mogao umrijeti za nas da nije postao jedan od nas. Neki uvidi u Božji karakter prikazani su upravo u utjelovljenju: bezgranična velikodušnost, ljubav i poniznost. Imati dan na koji se kao vjernici sjećamo i pokazujemo što je Božja ljubav čini se vrlo prikladnim odgovorom na ono što je On učinio za nas.
Što bismo onda trebali činiti za Božić?
Prvi Kristov dolazak bio je radost svijetu — i stoga bismo i mi, dok ga se sjećamo, trebali biti radosni. To je bio nezaslužen dar čovječanstvu, pa možda i nije tako neprikladno davati “nezaslužene” darove drugim ljudima. To je također bio dar onima koji su bili siromašni i u krajnjoj potrebi, i stoga bi u duhu Božića svakako bilo pomagati siromašnima. (Doduše, uvijek je važno pomagati siromašnima, a ne posebno i samo za Božić; svatko pomaže siromašnima za Božić.) To je bio događaj koji su navijestili pastiri i mudraci, pa bi Božić mogla biti dobra prilika da naviještamo Kristov dolazak i danas.
Valentin Zywietz
Izvor: http://www.gyceurope.org/should-seventh-day-adventists-be-celebrating-christmas/