Jutarnji stih

Trebamo činiti dobro svojim bližnjima

„Ne uskrati dobročinstva potrebitim, kad god to možeš učiniti.“ (Izreke 3,27)

Spasiteljevo srce toliko je spremno i radosno poželjeti nam dobrodošlicu kao članovima božanske obitelji, da već u prve riječi kojima se trebamo služiti kad pristupamo Bogu stavlja jamstvo našega srodstva s Bogom: „Oče naš“. … Nazivajući Boga svojim Ocem, priznajemo da su sva Njegova djeca naša braća. Svi smo djelići velikoga tkiva čovječanstva, svi smo članovi iste obitelji. Osim za sebe, trebamo moliti i za svoje bližnje. Nitko se ne moli pravilno ako traži blagoslov samo za sebe. (Misli s Gore blaženstava, str. 90,91)

Mi smo povezani s Gospodinom najjačim vezama, a iskazivanje ljubavi našeg Oca treba potaknuti našu najsinovskiju ljubav i najdublju zahvalnost. Božji zakoni utemeljeni su na najstrožem poštenju i tako su sročeni da unapređuju sreću onih koji ih drže. (Review and Herald, 18. rujna 1888.) U

pouci o vjeri koju je Krist održao na Gori, otkrivena su načela istinske vjere. Vjera uvodi čovjeka u osobni odnos s Bogom, ali ne isključuje iz njega druge jer se nebeska načela moraju provoditi u život da bi bila na korist i blagoslov čovječanstvu. Pravo Božje dijete ljubit će Boga svim svojim srcem, a svoje bližnje kao sebe. Ono će se zanimati za svoje bližnje. Prava vjera je djelovanje milosti na ljudsko srce i čini da život postaje rijeka dobrih djela ili zdenac koji se hrani žilama žive vode. Vjera se ne sastoji samo od razmišljanja i molitava. Kršćanin svijetli dobrim djelima, i tako njegovo svjetlo postaje vidljivo njegovim bližnjima. Vjera se ne može odvojiti ni od poslovnog života. Ona mora prožimati i posvećivati sve veze i sve pothvate. Ako je čovjek povezan s Bogom i Nebom, duh koji prožima Nebo utjecat će na sve njegove riječi i djela. On će proslavljati Boga svojim djelima i navodit će i druge da Mu odaju čast. (Review and Herald, 18. rujna 1888.)

 

Preporučujemo: