Treća usporedba u kojoj dolazi do sukobljavanja

27. 07. 2022.

“Isus im ponovo poče govoriti u usporedbama i reče: ‘Kraljevstvo je nebesko slično kralju koji priredi svadbu svome sinu te posla svoje sluge da pozovu uzvanike na svadbu. Ali ovi ne htjedoše doći. … Poslije toga reče slugama: Gozba je, istina, gotova, ali uzvanici nisu bili dostojni. Zato iziđite na raskršća putova te pozovite na svadbu koga god nađete. Sluge iziđoše na putove te dovedoše sve koje nađoše: zle i dobre. Tako se svadbena dvorana napuni gostima. Tada uđe kralj da pogleda goste. Nađe ondje jednog čovjeka koji ne bijaše obučen u svadbeno ruho te mu reče: Prijatelju, kako si ušao ovamo bez svadbenog ruha? On ostade nijem.’” (Matej 22,112)

Treća usporedba u kojoj dolazi do sukobljavanja govori o svadbenoj gozbi. Kao i prve dvije, završava sudom za one koji odbacuju Oca i Sina.

Usporedba se, naravno, dijeli na dva dijela. U prvom dijelu Isus upućuje povijesni poziv Židovima, a završava jasnom aluzijom na uništenje Jeruzalema u 7. retku. Ovdje se ponavljaju mnoge teme koje uočavamo u usporedbi o vinogradarima.

Međutim, u 8. retku dolazi do pomaka jer usporedba ide korak dalje u odnosu na Židove i usmjerava se na one koji prvobitno nisu pozvani na gozbu. U redcima 8-10 nagovještava se da evanđeoski poziv koji je u početku bio upućivan Židovima prelazi na pogane u široj zajednici. Deveti redak počinje bliskom paralelom s velikim evanđeoskim nalogom iz Evanđelja po Mateju 28,19.20 — “Zato idite…” Zapovijed da propovijedamo “i zlim i dobrima” odražava Kristovu službu propovijedanja. Evanđelje je Radosna vijest koja glasi da su svi pozvani na gozbu.

Ali ne mogu svi ostati. Moraju biti u skladu s kraljem koji je svima naredio da nose svadbeno ruho. Oni koji su bez njega smatraju se nepodobnima da ostanu na gozbi.

Velika se rasprava vodi o pravoj naravi svadbenog ruha. »ini se da je F. D. Brunner u pravu kada kaže da “svadbeno ruho u Evanđelju po Mateju nije pasivna, pripisana (Pavlova) pravednost; to je aktivna, moralna (Matejeva) pravednost (5,20…); ona izvršava Božju volju (7,21; 12,50…); ona je dokaz pokajanja učenika koji vrše Zakon (3,7-10…).” To se tumačenje slaže s Otkrivenjem 19,8, gdje stoji da lan otkupljenih označuje “pravedna djela svetih”.

Tako još jednom vidimo Isusa kako pokazuje da iskrena vjera u Njega ne obuhvaća samo riječi, već i izvršavanje Božje volje. Vjera nije samo razumska spoznaja da je Isus Gospodin. To znači živjeti Kristovim životom.

 

Preporučujemo: