“Kada dođe Isus u okolicu Cezareje Filipove, upita svoje učenike: ‘Za koga drže ljudi SinaČovječjega?’ Oni odgovoriše: ‘Jedni za Ivana Krstitelja, drugi za Iliju, treći za Jeremiju ili za jednoga od proroka.’ ‘A vi — reče im — za koga me držite?’ ‘Ti si Krist, Sin Boga živoga!’ odgovori mu Šimun Petar.” (Matej 16,13-16)
S ovim redcima došli smo do na mnogo načina prijelomne epizode u Isusovom životu. Kao što William Barclay ističe, ona se javlja u “vrijeme krize u Isusovom životu. Što god da su Njegovi učenici možda mislili, zasigurno je znao da pred Njim leži neizbježan križ. Stvari se više nisu mogle ovako dalje nastaviti. Protivnička strana odlučila je zadati udarac. Problem i pitanje s kojim se Isus suočio bilo je vrši li On ikakav utjecaj? Je li išta postigao? Ili da se drugačije izrazimo, je li itko otkrio tko je On uistinu?”
Jedini način da to otkrije bilo je da pita one koji su Mu najbliži, one koji će ubrzo, što im još nije bilo znano, preuzeti Njegov pokret kao pravi apostoli. Pitanje koje se u tom trenutku nametalo bilo je jesu li naučili osnovnu istinu koju su trebali spoznati kao učenici, budući da bez razumijevanja koje im je Isus nastojao pružiti kao učenicima, nikada ne bi mogli postati apostoli.
Isus nije mario što drugi misle o Njemu, ali je očajnički želio znati mišljenje svojih učenika. Stigao je do prijelomne točke u svojoj službi.
Dakle, postavio im je pitanje koje je temelj svemu: “A vi — za koga me držite?” Sve je ovisilo o njihovom odgovoru. S olakšanjem je čuo Petra kako odgovara: “Ti si Krist, Sin Boga živoga!” U tom je trenutku znao da nije doživio neuspjeh. Oči učenika napokon su se otvorile.
Ali iako su razumjeli tko je Isus, nisu imali predodžbu o tome što to znači. Zato Isus zapovijeda učenicima da “nikome ne kazuju da je on Mesija” (redak 20). To izgleda kao neobičan nalog, ali je bio nužan s obzirom na to da Petar i ostali učenici još nisu shvatili Njegovu pravu zadaću. Još su njegovali nadu o kralju osvajaču. I to je normalno budući da u pretkršćanskim vremenima nema dokaza da je ijedan Židov razmišljao o Mesiji koji strada.
Katkad imamo upravo toliko znanja da budemo opasni. Prije nego što nešto izustimo, bitno je da imamo uravnoteženo razumijevanje.