Duhovnost

Tri drveta

Izvor: Pexels

Tri mlada zelena drveta rasla su na jednom brežuljku i maštala o tome što će postati kad odrastu. Prvo drvo pogledalo je prema zvijezdama i reklo:

— Želim postati kovčeg za čuvanje najvećeg blaga!

Drugo drvo pogledalo je u potočić koji je veselo tekao od podnožja brežuljka prema moru i reklo:

— Želim postati najveći brod na svijetu!

Treće drvo pogledalo je prema dolini u kojoj su ljudi užurbano podizali bučne gradove i čeznutljivo reklo:

— Ne želim napuštati brežuljak. Želim postati tako veliko i snažno da ljudi, kad me pogledaju, podižu zahvalan pogled k nebu i razmišljaju o Bogu!

Prolazile su godine i izmjenjivali su se kiša, sunce i snijeg. Tri drveta su divno izrasla i ponosno se dizala u visinu.

Jednog dana na brežuljak su se popela trojica drvosječa sa sjekirama na ramenu.

Prvi drvosječa prišao je prvom drvetu i rekao:

— Ovo drvo je izvanredno! Kao da je raslo za mene.

Uskoro se s udarcima sjekire miješao tihi drvetov glas:

— Sigurno će sada od mene napraviti prekrasan kovčeg za čuvanje najvećih dragocjenosti.

Drugi drvosječa pogledao je drugo drvo i rekao:

— Kako je ovo drvo snažno! Baš takvo mi treba.

Dok su snažni udarci sjekire padali po njemu, drvo se radovalo:

— Sigurno će sada od mene načiniti veliki brod. Napokon ću ploviti širokim morima i nositi najveće vladare svijeta.

Treći drvosječa prišao je trećem drvetu. Bilo je visoko i uspravno, ali on nije obraćao pozornost na to. Samo je rekao:

— Drvosječi je potrebno svako drvo!

Treće drvo je šutjelo dok se savijalo pod oštrim sječivom.

Prvo drvo je zadrhtalo od uzbuđenja kad je vidjelo da ga drvosječa nosi k tesaru. Ali umjesto kovčega za čuvanje blaga, majstor je od njega načinio jasle. Smjestio ih je u štalu nekog gostioničara i napunio ih sijenom.

Drugo drvo je poskočilo od uzbuđenja kad ga je drvosječa odnio u majstorsku brodograđevnu radionicu. Ali umjesto velikog i moćnog jedrenjaka koji plovi širokim morima i nosi velike vladare svijeta, od njega su načinili jednostavan ribarski čamac koji je krstario jezerom.

Treće drvo je zbunjeno šutjelo kad ga je drvosječa rasjekao u grube grede i ostavio u kutu dvorišta. S vremena na vrijeme drvo je pomislilo:

— Čemu sve ovo? Jedina mi je želja bila da stojim na brežuljku i upućujem misli ljudi na Boga.

Prošlo je mnogo dana i noći. Sva tri drveta zaboravila su svoje snove iz djetinjstva i predali se svakodnevici.

Jedne noći je prvo drvo obasjala zlatna svjetlost kad je jedna mlada žena stavila svoje Novorođenče u jasle. Odmah je znalo da u sebi čuva najveće blago svijeta.

Jedne večeri neki umorni Učitelj i Njegovi učenici ušli su u ribarski čamac. Učitelj je odmah zaspao, i prije nego što su isplovili, odjednom se podigla oluja. Drvo je zadrhtalo; osjećalo je da neće imati dovoljno snage da prenese putnike kroz vjetar i kišu na drugu stranu jezera. Ali tad je Učitelj ustao, podigao ruku i zapovjedio vjetru da umukne i prestane. Stišao je buru kao da je nikad nije bilo. Drugo drvo je bilo sigurno da je ponijelo najvećeg Vladara, Kralja Neba i Zemlje.

Jednog petka prije podne neki je drvosječa uzeo dvije već zaboravljene grede iz dvorišta i sastavio ih u križ. Drvo je zadrhtalo kad su ga stavili na leđa izmučenog i okrvavljenog Čovjeka tjerajući Ga da prolazi kroz mnoštvo razjarenih psovača i rugača. Osjećalo se krivim kad je dopustilo da ruke tog Čovjeka pribiju klinovima za njega i podignu Ga u visinu.

Ali u zoru nedjelje, dok se zemlja tresla od očitovanja Božje sile koja je dala život ljubljenom Sinu, treće drvo je znalo da će svaki put kad ljudi pogledaju njega — pomisliti na Boga. A to je mnogo, mnogo više nego samo stajati na brežuljku kao najviše drvo na svijetu.

 Autor nepoznat

Podijeli