“A mudrost koja dolazi odozgo jest prije svega čista, zatim mirotvorna, blaga, dobrohotna, puna milosrđa i dobrih plodova, postojana i iskrena.” (Jakov 3,17)
Trostruka anđeoska vijest je nepogrešiva. Možete s potpunom sigurnošću razmišljati o velikim, oplemenjujućim istinama povezanima s ovom porukom. Radite mudro, potičući jedinstvo vjere i razboritosti, tako da se svi mogu ujediniti sponama kršćanskog zajedništva i ljubavi.
“A mudrost koja dolazi odozgo jest prije svega čista, zatim mirotvorna, blaga, dobrohotna, puna milosrđa i dobrih plodova, postojana i iskrena. U miru se sije plod, to jest pravednost, za one koji tvore mir.” (Jakov 3,17.18)
Načelo koje je ovdje izneseno predstavlja prirodni proces u kršćanskoj vjeri. Od onih koji su sudjelovali u naviještanju posljednje svečane vijesti umirućem svijetu, posebno će se zahtijevati da ispune ovaj dio Pisma. Iako različitih naravi i sklonosti, oni će se suočiti oči u oči sa svim pitanjima svog vjerskog uvjerenja. Govorit će o istim stvarima, imat će isto rasuđivanje i postat će jedno u Isusu Kristu.
Nitko ne bi trebao misliti da je njegova prosudba besprijekorna, da njegove zamisli nisu podložne procjenjivanju te da može ići svojim smjerom bez obzira na mišljenje onih s kojima je ujedinjen u radu. Kad mislimo da znamo sve što je potrebno znati, mi smo u položaju na kojem nas Bog ne može upotrijebiti. Vijest trećeg anđela nije samo za odabrane. To je vijest za cijeli svijet i, koliko je god to moguće, mi se trebamo ujediniti u njezinom objavljivanju svijetu.
Čovjek je pogrešiv, ali Vijest je nepogrešiva. S njom bismo trebali biti usklađeni, ona treba biti središte našeg zanimanja, u njoj trebaju biti ujedinjena sva srca. Mi možemo dobiti pohvale koje nemaju nikakvu vrijednost i pohranjivati ih; no, čineći tako, nećemo ojačati. Trostruka anđeoska vijest treba pripremiti ljude da čvrsto stoje u posljednji veliki dan i da budu sjedinjeni na Nebu. Nitko ne bi smio misliti kako nije posebno važno jesmo li ili ne sjedinjeni sa svojom braćom, jer oni koji ovdje na Zemlji nisu sjedinjeni, neće nikad biti sjedinjeni ni na Nebu.
Neki su prirodno neovisni, što ih navodi da misle kako je njihova prosudba na višoj razini od njihove braće. Čineći tako, oni sebe stavljaju u položaj u kojemu ne mogu dobiti znanje koje im je Bog namijenio. Nauk i planove treba usporediti sa Zakonom i Svjedočanstvom. Nikad se ne bismo smjeli osjećati previše neovisnima da učimo jedni od drugih. (Historical Sketches, str. 122—125)
Isus Krist, to veliko središte privlačnosti, ne smije biti izostavljen iz vijesti trećeg anđela. Grešnik mora uvijek gledati na Golgotu i u jednostavnoj djetinjoj vjeri oslanjati se na Kristove zasluge prihvaćajući Njegovu pravdu i vjerujući u Njegovu milost. (Evangelism, str. 184,185)