Ujedinjeni u molitvi
U sklopu inicijative Vjerujte Njegovim prorocima danas čitamo “Tužaljke 2”.
1 Kako Gospodin u gnjevu svojemu oblakom zastrije kćer sionsku! S neba na zemlju baci krasotu Izraelovu i ne spomenu se podnoška nogu svojih u dan gnjeva svojega. 2 Gospodin neštedice proguta sva staništa Jakovljeva, u srdžbi svojoj razori utvrde kćeri Judine, na zemlju ih baci. Oskvrnuo je kraljevstvo i knezove njegove. 3 U žestini gnjeva polomi rog Izraelu, povuče nazad desnicu svoju pred neprijateljem i raspali u Jakovu kao plameni oganj što proždire sve uokolo. 4 Lȗk je svoj zapeo kao neprijatelj, desnicu svoju postavio kao protivnik i pobio sve što je oku milo. Na šator kćeri sionske kao oganj jarost svoju izli. 5 Gospodin bijaše kao neprijatelj; progutao je Izraela, progutao je sve palače njegove, razorio mu utvrde i umnožio kćeri Judinoj jauke i jadikovke. 6 I kao vrtu razvali mu sjenicu, razori okupljalište njegovo. Gospod baci u zaborav blagdane i subote na Sionu, i u srdžbi gnjeva svojega prezre kralja i svećenika. 7 Gospodin je žrtvenik svoj odbacio, odrekao se Svetišta svojega; u ruke neprijatelja predao je zidine njegovih palača. U Domu Gospodnjemu dizali su glas kao u dan blagdana. 8 Gospod namisli razoriti zid kćeri sionske. Razapeo je uže, ruku svoju nije ustegnuo od rušenja. I bedem i zid zavio je u tugu; svi zajedno iznemogoše. 9 Dveri njegove utonuše u zemlju, on polomi i skrši prijevornice njihove. Njegovi su kraljevi i knezovi njegovi među poganima; Zakona nema, a proroci njegovi ne nalaze viđenja od Gospoda. 10 Starješine kćeri sionske sjede na zemlji i šute; glavu svoju posiplju prašinom, kostrijet pripasuju. K zemlji glave svoje spuštaju djevice jeruzalemske. 11 Iščilješe mi oči od suza, utroba mi ustreptala, jetra mi se prosula na zemlju, zbog sloma kćeri puka mojega, jer djeca i dojenčad malakšu na ulicama grada. 12 Majkama svojim govore: »Gdje je žito i vino?« dok obamiru kao ranjeni po ulicama grada, dok im se duša izlijeva u naručju majke njihove. 13 Čime da ti posvjedočim? S čime da te usporedim, kćeri jeruzalemska? S čime da te prispodobim da bih te utješio, djevice, kćeri sionska? Jer tvoja je propast kao more velika; tko će te iscijeliti? 14 Proroci tvoji imali su za te isprazna i besmislena viđenja; i nisu razotkrili tvoje bezakonje da bi preokrenuli tvoje sužanjstvo, nego su za te imali isprazna proročanstva i zablude. 15 Nad tobom plješću rukama svi koji putem prolaze, zvižde i glavom svojom mašu zbog kćeri jeruzalemske: »Je li to grad za koji kažu: ‘Savršenstvo ljepote, radost zemlji svoj’?« 16 Na tebe usta svoja otvaraju svi neprijatelji tvoji, zvižde i škrguću zubima. Govore: »Progutasmo je! Doista, to je dan na koji čekasmo! Doživjesmo ga, ugledasmo ga!« 17 Gospod je izvršio ono što je naumio, održao je svoju riječ što ju je zapovjedio još od davnih dana. Razorio je, i nije poštedio, i dao je da se neprijatelj nad tobom raduje; uzvisio je rog protivnika tvojih. 18 Srce njihovo doviknu Gospodinu: »Zide kćeri sionske, neka suze teku kao rijeka i danju i noću; ne daj sebi počinka, neka se zjenica oka tvoga ne umiri. 19 Ustani, zaviči u noći, na početku svake noćne straže. Kao vodu izlij svoje srce pred licem Gospodinovim, ruke svoje k njemu podiži za život svoje djece koja obamiru od gladi na uglu svake ulice.« 20 Pogledaj, Gospode, i vidi! S kim si ovako postupio? Zar da žene jedu porod svoj, djecu koju njeguju? Zar da svećenik i prorok budu ubijeni u Svetištu Gospodinovu? 21 Mlado i staro leži na zemlji po ulicama. Moje djevice i moji mladići padoše od mača; ti ih pobi u dan gnjeva svojega, ti ih pokla neštedice. 22 Sazvao si, kao na dan blagdana, užase moje odasvud; i u dan gnjeva Gospodnjega nitko ne uteče i ne preživje. One koje othranih i podigoh zatro je moj neprijatelj.