Ujedinjeni u molitvi
U sklopu inicijative Vjerujte Njegovim prorocima danas čitamo “Tužaljke 4”.
1 Kako potamnje zlato! Kako se čisto zlato promijeni! Kamenje Svetišta prosu se po uglovima svih ulica. 2 Dragocjeni sinovi sionski, cijenjeni kao najčišće zlato, kako ih se cijeni kao zemljane posude, djelo ruku lončarevih! 3 Čak i nemani pružaju dojke i doje mladunčad svoju, ali kći puka mojega postade okrutna kao nojevi u pustinji. 4 Jezik dojenčeta za nepce mu se lijepi od žeđi; djeca išću kruha, a nikoga da im ga pruži. 5 Oni koji su se hranili poslasticama ginu po ulicama; oni koji su odrasli u grimizu prigrliše bunjište. 6 Jer bezakonje kćeri puka mojega veće je od grijeha Sodome, što bijaše oborena kao u trenu a ničije se ruke ne okrenuše prema njoj. 7 Nazireji njezini bijahu čišći od snijega, bjelji od mlijeka, od dragulja rumenija bijahu im tijela, glatkoća im kao u safira. 8 Sad im je obličje crnje od čađe, ne prepoznaju se na ulicama; koža njihova za kosti im se lijepi, suha posta kao drvo. 9 Bolje je onima koji su pobijeni mačem nego onima koje pomori glad; jer ovi padaju pogođeni oskudicom plodova poljskih. 10 Ruke suosjećajnih žena kuhale su djecu njihovu; bila su im hrana za propasti kćeri puka mojega. 11 Gospod je zgotovio srdžbu svoju, izlio je svoj žestoki gnjev; i zapalio je oganj na Sionu, koji proždrije temelje njegove. 12 Kraljevi zemaljski i svi stanovnici svijeta nisu vjerovali da će protivnik i neprijatelj ući na dveri jeruzalemske 13 — zbog grijehā njegovih proroka i bezakonja njegovih svećenika, koji usred njega prolijevahu krv pravedničku. 14 Ko slijepi su tumarali ulicama, okaljani krvlju, te nitko nije mogao dotaći se haljina njihovih. 15 »Odstupite, nečisti!« vikali su im. »Odstupite, odstupite, ne dotičite se!« Kad pobjegoše i stadoše tumarati, neki među poganima rekoše: »Neće više boraviti kod nas!« 16 Raspršilo ih je lice Gospodnje, on ih više neće gledati. Ljudi ne poštuju svećenike, ne sažaljuju starce. 17 Nama već oči naše iščilješe uzalud čekajuć’ na pomoć našu. U našemu gledanju gledasmo na narod koji nas nije mogao spasiti. 18 Vrebaju nam korake da ne bismo hodali po svojim ulicama. Blizu je kraj naš, navršiše nam se dani, jer kraj naš prispije. 19 Progonitelji naši bijahu brži od orlova nebeskih. Ganjali su nas po gorama, u pustinji nas čekali u zasjedi. 20 Dah nosnica naših, pomazanik Gospodnji, uhvati se u njihovim jamama; onaj za koga rekosmo: »U njegovoj sjeni živjet ćemo među narodima.« 21 Raduj se i veseli se, kćeri edomska, ti koja živiš u zemlji Ucu; i do tebe će doći čaša, opit ćeš se i razgoliti. 22 Dovršena je kazna za bezakonje tvoje, kćeri sionska, on te više neće u sužanjstvo voditi. Kaznit će tvoje bezakonje, kćeri edomska, razotkrit će grijehe tvoje.