“U miru se sije plod, to jest pravednost, za one koji tvore mir.” (Jakov 3,18)
Pravi Kristov propovjednik trebao bi biti okružen ozračjem duhovne svjetlosti jer je povezan sa Svjetlom života i hodi s Kristom koji je to Svjetlo. Argumentima se je moguće oduprijeti, uvjeravanja i molbe mogu biti prezreni, i najrječitiji pozivi poduprti čvrstinom logike mogu biti odbačeni; ali živi karakter pravednosti, svakodnevna pobožnost u životnim prilikama i neprilikama, briga za grešnika ma gdje se nalazio, duh istine koji gori u srcu i odsjajuje s lica te odiše iz svake riječi koja prelazi preko usana — sačinjavaju propovijed kojoj je teško odoljeti ili je zanemariti, i koja postavlja uporišta od kojih Sotona dršće. Propovjednici koji hode s Bogom opasani su punom nebeskom opremom, i njihove napore pohodit će pobjeda.
Oni koji su uključeni u veliko i sveto djelo opominjanja svijeta ne samo da trebaju imati osobno iskustvo s Bogom, već trebaju gajiti ljubav jedni prema drugima, biti jednodušni, jednako prosuđivati i moći jedni drugima pogledati u oči. Odsutnost ove ljubavi uvelike raduje našeg lukavog neprijatelja. On je izumitelj zavisti, ljubomore, mržnje i razdora, i raduje se kad vidi da ovaj zlokoban korov guši ljubav, tu nježnu biljku nebeskog podrijetla.
Bog nije zadovoljan kad Njegovi sluge osuđuju, kritiziraju i okrivljuju jedni druge. On im je dao posebnu zadaću da brane istinu. Oni su Njegovi radnici; trebali bi poštivati sve i međusobno poštivati jedni druge.
U vojsci se od časnika zahtijeva međusobno poštivanje, i novaci vrlo brzo nauče tu lekciju. Kad su vođe naroda u kršćanskom ratovanju ljubazni i strpljivi, te pokazuju posebnu ljubav i uvažavanje prema svojim suradnicima, oni i druge poučavaju da postupaju isto tako.
Ugled kolege suradnika treba čuvati s najvećom svetošću. Ako netko primijeti pogreške onog drugog, ne treba ih uveličavati pred ostalima i od njih načiniti teške grijehe. Možda je riječ samo o pogrešnom rasuđivanju, a Bog će dati božansku milost da se to pobijedi. Da je mislio da anđeli — koji su savršena bića — mogu bolje obaviti zadaću za pali ljudski rod nego sami ljudi, Bog bi tu zadaću povjerio njima. Umjesto toga, poslao je potrebnu pomoć jadnim, slabim i zabludjelim smrtnicima koji imaju iste slabosti kao i njihovi bližnji, i kao takvi im najbolje mogu pomoći.
Takav je bio i Petar koji je zanijekao svojega Gospodina. Prije nego što je Petar posrnuo, on nije imao duh krotkosti potreban za brigu o janjadi; no kad je postao svjestan svojih slabosti mogao im se približiti s nježnom brižljivošću i pomoći im. (Historical Sketches, str. 120,121)