„Zlostavljahu ga, a on puštaše, i nije otvorio usta svojih. K’o jagnje na klanje odvedoše ga; k’o ovca, nijema pred onima što je strižu, nije otvorio usta svojih.“ (Izaija 53,7)
Ima ljudi koji ne vladaju sobom; oni nisu obuzdali svoju narav ili svoj jezik, a neki od njih ipak tvrde da su Kristovi sljedbenici, iako to nisu. Isus im uopće nije pružio takav primjer. … Neki su razdražljivi i kada počnu gubiti vlast nad svojim riječima ili duhom u trenutku izazova, postaju isto tako pijani od gnjeva kao što su pijanci pijani od alkohola. Tada su nerazumni, ne možete ih lako nagovoriti ili uvjeriti. Postaju nenormalni; Sotona privremeno preuzima potpunu vlast nad njima. Svaka takva provala gnjeva oslabljuje živčani sustav i moralne snage i otežava obuzdavanje gnjeva kod sljedećeg izazova.
Za ove ljude postoji samo jedan lijek – obuzdavanje sebe u svim okolnostima. Napor da se čovjek nađe na pogodnom mjestu na kojem njegovo „ja“ neće biti ugroženo, privremeno može biti uspješan; ali Sotona zna gdje može pronaći te jadne duše pa će stalno iznova napadati njihove slabe točke. Oni će se nalaziti u stalnoj nevolji dok god budu toliko visoko mislili o sebi. … Međutim, ima nade za njih. Neka svoj život, tako olujan i pun sukoba i briga, povežu s Kristom pa se njihovo „ja“ više neće boriti za prevlast. … Oni se trebaju poniziti i iskreno reći: „Pogriješio sam. Hoćeš li mi oprostiti? Gospodin je rekao da ne smijemo dopustiti da Sunce zađe u našem gnjevu! „ To je jedini siguran put koji vodi u pobjedu. Mnogi … njeguju svoj gnjev, puni su osvetoljubivosti i mržnje. … Oduprite se takvim osjećajima i iskusit ćete veliku promjenu u druženju sa svojim bližnjima. (The Youth’s Instructor, 10. studenoga 1886.)
Kada se naše „ja“ prestane boriti za prevlast i Duh Sveti izvrši utjecaj na srce, duša počiva u savršenom miru, a u srcu se odražava božansko obličje. (Manuscript 176, 1898.)
Preporučujemo:
