“Tada im se dohvati očiju i reče: ‘Neka vam bude prema vjeri vašoj!’” (Matej 9,29)
Budući da smo Božja djeca, naša je dužnost da ispovijedamo vjeru i ne sumnjamo. Trebamo biti ispunjeni nadom i radošću u Gospodinu. Nemojmo se osvrtati na mračnu stranu okolnosti, već podignimo pogled i vjerujmo u Onoga koga je Bog dao svijetu da nas spasi od naših grijeha. Krist postiže naše spasenje nadahnjujući vjeru u našem srcu i vjeru u istinu. Istina oslobađa i oni koje Sin oslobodi, uistinu su slobodni. Odajmo čast i slavu Bogu pokazivanjem stalno rastućeg pouzdanja u uvjerenje da će On primiti svaku dušu koja Mu iskreno služi.
Mi smo Gospodnja dječica i potrebno je da nas On vodi i podupire. Ako naučimo pouke iz Isusove dobrote, strpljenja i blagosti, bit ćemo na blagoslov svima s kojima smo povezani. Gospodin želi da pronađemo utjehu u Njegovim obećanjima i da Ga proslavljamo mnogo više nego sada. “Pravo me štuje onaj koji prinosi žrtvu zahvalnu.” (Psalam 50,23) Izražavajmo svoju zahvalnost Bogu za Njegovu divnu susretljivost i ljubav prema ljudskom rodu.
Jedinorođeni Sin Božji napustio je nebeske dvorove i došao na naš svijet živjeti s nezahvalnim narodom koji je odbacio Njegovu velikodušnu milost. Živio je u siromaštvu i podnio stradanje i izazov. Postao je Čovjek boli i upoznat s patnjom. A Riječ iznosi da je bio “kao onaj od kog svatko lice otklanja” (Izaija 53,3 — Varaždinska Biblija). Od Njegovih učenika Petar Ga se odrekao, a Juda Ga je izdao. Narod koji je došao blagosloviti, odbacio Ga je. Osramotili su Ga i prouzročili Mu neizrecivu patnju. Na glavu su Mu stavili krunu od trnja koja je probijala Njegove svete sljepoočice. Prvo su Ga bičevali, a zatim Ga objesili na križ. Pa ipak u svemu tome nijedna riječ žaljenja nije se otela s Njegovih usana. …
Krist je podnio svu tu muku kako bi dobio pravo da podari vječnu pravednost svima koji će povjerovati u Njega. O, kada mislim o ovome, osjećam da mi se nikada nijedna riječ nezadovoljstva ne treba oteti s usana. …
Kada nam je teško, razmišljajmo o tome koliko je naše spasenje stajalo Boga svemira. (Letter 232, 26. srpnja 1908., bratu i sestri M. Hare, radnicima u južnim državama)