Pred nama su dani Adventa ili došašća. Četiri nedjelje prije Božića nazivaju se nedjeljama Adventa ili Došašća. Sama riječ advent latinskog je podrijetla i znači došašće ili dolazak.
Pravo značenje tih priprema i iščekivanja slavljenja prvog Kristovog dolaska, odnosno Njegova rođenja od djevice Marije opisano je u Katekizmu Katoličke crkve ovako: “Slaveći svake godine bogoslužje Došašća, Crkva proživljuje to iščekivanje Mesije: ulazeći u zajedništvo s dugom pripravom prvoga Spasiteljeva dolaska, vjernici pobuđuju žarku želju za Njegovim drugim dolaskom.” (Katekizam Katoličke crkve, str. 245. izdanje 1994. u Zagrebu.)
Zamijetimo ovdje poruku: “Ulazeći u zajedništvo s dugom pripravom prvoga Spasiteljeva dolaska, vjernici pobuđuju žarku želju za Njegovim drugim dolaskom”. Ovim riječima je dana punina slavlja, priprema i iščekivanja, jer bez Kristova drugog Adventa prvi ne bi imao smisla. Zahvaljujući Njegovoj smrti i uskrsnuću prigodom prvog dolaska, dobili smo obećanje vječnog života i slave kad dođe po drugi put. To je prava i potpuna adventna nada, nada u Isusa koji nam jedino može dati potpuno izbavljenje kad ponovo dođe.
Zato se ova dva Adventa trebaju promatrati kao cjelina ostvarenja Božjeg plana spasenja grešnog čovjeka. Pisac poslanice Hebrejima to opisuje ovako:”… jednako će se i Krist pošto je prinesen samo jedanput da uzme grijehe sviju, drugi put pokazati, bez odnosa prema grijehu, onima koji ga iščekuju da im dadne potpuno spasenje” (Hebrejima 9,28)
Potpuno spasenje od grijeha, patnji, boli, suza i smrti ostvarit će se prigodom Kristovog drugog dolaska. Bez nade u drugi dolazak Spasitelja Isusa Krista naša vjera ne bi imala smisla. Ako neće biti drugog Adventa Kristovog onda neće biti ni potpunog spasenja. A onda je bez vrijednosti i naše iščekivanje. Koji je onda razlog našeg vjerovanja, molitava, ispovijedanja grijeha, pripreme i sve što činimo kao kršćani? što bi značila milost, opravdanje, spasenje i otkupljenje bez Kristova povratka s ciljem da svoje svete obuče u besmrtnost? Apostol Pavao je pisao vjernicima u Korintu: “Ako se samo u ovome životu uzdamo u Krista, najbjedniji smo od svih ljudi.” (1. Korinćanima 15,19) Onda nema razloga biti kršćanin. Ali, Kristovo obećanje je: opet ću doći! A ono što se dogodilo prigodom prvog Njegova dolaska daje nadu i sigurnost da će se i obećanje o drugom dolasku ispuniti. Zašto je uopće došlo do adventne nade? Kako i kad se ona pojavila? Sto učiniti da i mi imamo udjela u njoj?
Rođenje Spasitelja svijeta, onoga koji će spasiti svoj narod od grijeha Njegovih bilo je predskazano još u Edenskom vrtu riječima: “Neprijateljstvo ja zamećem između tebe i žene, između roda tvojeg i roda njezina: on će ti glavu satirati, a ti ćeš mu vrebati petu.” (Postanak 3.15) Bila je to prva adventna nada, prvo obećanje dolaska onoga koji će izbaviti svoj narod od grijeha Njegovih. Bilo je to prvo obećanje o Mesiji, prvo obećanje o otkupljenju, prvo obećanje nade svijetu kojemu je ona iznenada postala potrebna.
Tako je Bog u Edenu, usred osude zbog otvorenog prijestupa, Adamu i Evi dao nadu. za budućnost. Kada su Adam i Eva čuli ovo obećanje, očekivali su da će se ono brzo ispuniti. Oni su radosno pozdravili rođenje svog prvenca nadajući se da će on možda biti Izbavitelj. Međutim, obećanje se oduljilo. Oni koji su prvi primili ovo obećanje umrli su nevidjevši njegovo ispunjenje. Ovo obećanje su ponavljali patrijarsi i proroci, održavajući živom nadu o Njegovom dolasku. I kad se navršilo vrijeme, po Božjem planu. Bog Otac šalje svojega Sina da otkupi one koji su pod zakonom i da primimo posinjenje. (Galaćanima 4,4.5) Isus Krist je došao u ljudskom tijelu da bi mogao pomiriti čovječanstvo s Bogom. Biblija kaže: “Jer Bog je u Kristu svijet sa sobom pomirio ne ubrajajući im opačina njihovih i polažući u nas riječ pomirenja.” (2. Korinćanima 5,19)
Ponor grijeha koji je rastavljao čovjeka od Boga Krist je premostio i tako omogućio svakome da se vrati Bogu ako to želi. Kod Krista možemo dobiti oproštenje grijeha, imati mir i radost u srcu već danas i pripremati se sa potpuno spasenje Njegovim drugim dolaskom. I dok radosno iščekujemo obilježavanje i slavlje Njegova rođen M ne zaboravimo da taj isti Isus još uvijek služi palom ljudskom rodu. Apostol Ivan kaže: “Ako pogriješimo… imamo zagovornika kod Oca: Isusa Krista, pravednika.” (1. Ivanova 2,1:) Isus Krist na nebu nastavlja djelo koje je započeo na zemlji. Njegova smrt na križu nije bila kraj. On je uskrsnuo i otišao na nebo gdje pred Ocem nebeskim posreduje kao Spasitelj za sve one koji svojom slobodnom voljom odluče da mu vjerno služe. Kada završi – ovu svoju službu posredovanja On će se ponovo vratiti na nasu zemlju.
Isus Krist će ponovo doći. Ali ne više kao malo, nemoćno dijete već kao Kralj nad kraljevima, kao Gospodar nad gospodarima. To je drugi Advent. Kršćanski svijet radosno slavi sjećanje na Kristovo rođenje u betlehemskoj štalici, ali kršćanski svijet treba radosno izvršili pripreme i za Njegov drugi dolazak. Proživljavajući to iščekivanje prvog dolaska vjernici pobuđuju želju za Njegovim drugim dolaskom. On je obećao svoj prvi dolazak i kada ie došlo vrijeme za to On je došao. On je obećao i svoj drugi dolazak.
Sigurnost i ostvarenje Njegovog prvog dolaska, sigurnost je u ostvarenje Njegovog drugog dolaska Kao kršćani radujemo se Njegovom rođenju, ali kao kršćani trebamo živjeti u vjeri i nadi u Njegov drugi dolazak. Od svih razloga zbog kojih kršćani trebaju vjerovati i polagati veliku nadu u drugi dolazak, nijedan nije uvjerljiviji od prvog dolaska. Prvi dolazak jamči drugi. Kakva bi bila korist od prvog dolaska kad ne bi vodio drugome? Kakva bi bila korist od Kristove smrti na križu kad ne bi vodila uskrsnuću mrtvih i besmrtnosti?
Primiti opravdanje, otkupljenje i dobiti oprost – sto to sve vrijedi bez ove adventne nade, bez Kristovog povratka, bez ispunjenja obećanja: “vratit ću se da vas uzmem k sebi da i vi budete gdje sam ja” (Ivan 14,3) 1 dok iščekujemo slavlje i sjećanje na Kristovo rođenje, odnosno Njegov prvi dolazak razmišljajmo zašto je to bilo potrebno i zašto taj prvi dolazak uvjetuje drugi. Razmišljajmo o tome kako se ljudski rod neposlušnošću odvojio od Boga. Bog daje čovjeku adventnu nadu. Došao je Isus, Mesija, i svojim životom i smrću premostio ponor te čovječanstvo pomirio s Bogom. Svojom službom Isus je riješio problem smrti nudeći svakome priliku da dobije vječni život, bez obzira na to što se sad događa s Njegovim tijelom. Ukratko, velika nada koju je ponudio tijekom svojeg prvog dolaska kad je ponio kaznu za naše grijehe, konačno će donijeti plod prigodom drugog dolaska kad će zauvijek biti uništena smrt, plod grijeha.
Krist je otvorio vrata vječnog života i poziva sve da u djetetu rođenom u betlehemskim jaslicama prepoznamo svog Spasitelja. Radujmo se zato Isusovom rođenju ali oživimo i pripreme za Njegov drugi dolazak, kada će se potpuno ostvariti ta naša adventna nada – potpuno i stvarno spasenje tj. život vječni u Kristovom kraljevstvu.
Franjo Wagenhofer