Učenici dobivaju svjetlo o Kristovom identitetu

“I poče od Mojsija te, slijedeći sve proroke, protumači im što se na njega odnosilo u svim pismima.” (Luka 24,27)
Učenici su se pitali što bi taj stranac mogao znati kada prodire u samu njihovu dušu i govori s takvom usrdnošću, nježnošću, naklonošću i pouzdanjem. Prvi put nakon izdaje Krista u vrtu, javila im se nada. Često su bacali ozbiljne poglede na svojeg Suputnika, pomišljajući kako Njegove riječi podsjećaju na Kristove. Bili su zadivljeni i srce im je počelo snažnije kucati puneći se iščekivanjem, nadom i radošću. … Mnogi podcjenjuju starozavjetnu povijest. Oni zastupaju mišljenje da je Novi zavjet zamijenio Stari, te da Stari zavjet više nije ni od kakve koristi. Međutim, prvo što je Krist učinio za svoje učenike bilo je da počne od Staroga zavjeta dokazujući da je On trebao doći na ovaj svijet i proći kroz sva ta iskustva u tijelu. Proroci su jasno vidjeli da će Božji Sin biti odbačen. … Krist je htio da razmišljanja Njegovih učenika budu jasna i ispravna u svakom pogledu. Oni su morali shvatiti, koliko god je bilo moguće, sve u vezi s čašom patnji koja je Njemu bila određena. Pokazao im je da je strašan sukob koji oni još uvijek nisu mogli razumjeti, ali će ga uskoro razumjeti, ispunjenje Saveza načinjenog prije nego što su položeni temelji svijeta. Krist je morao umrijeti kao što će i svi prijestupnici Zakona umrijeti ako nastave griješiti. Sve se to trebalo dogoditi i nije se završilo porazom, već slavnom, vječnom pobjedom. … Kada su se učenici našli pred ulazom u kuću, izgledalo je kao da ovaj Stranac namjerava nastaviti putovanje. Ali učenici su osjetili neku naklonost prema Njemu. … “Ostani s nama”, rekli su, “jer je večer; dan je već na izmaku!” Krist je prihvatio njihov poziv bez ikakvog izgovaranja. “I uđe da ostane s njima.” (Luka 24,29) Da Mu učenici tom prigodom nisu uputili poziv, nikad ne bi ni saznali da je njihov Suputnik bio nitko drugi do uskrsli Gospodin. Krist nikome ne nameće svoje društvo. On se zanima za one za koje zna da im je potreban. Ali ako oni produže dalje, ravnodušni i nemarni, ne razmišljajući o nebeskom Gostu i ne pozivajući Ga k sebi, On ih napušta. Tako mnogi trpe veliki gubitak. Oni ne prepoznaju Krista ništa više nego što su Ga ovi učenici prepoznali dok je hodao i razgovarao s njima na putu. (Manuscript 113, 1897.)