“I za odijelo, što se tjeskobno brinete? Promotrite poljske ljiljane kako rastu! Niti siju, niti žanju.” (Matej 6,28)
Kristova crkva ovisi o Njemu za svoje postojanje. Jedino preko Njega ona može imati trajni život i snagu. Vjernici trebaju stalno živjeti u najbliskijoj životnoj povezanosti sa Spasiteljem. Oni trebaju slijediti Njegove stope na putu samoodricanja i žrtve. Trebaju prolaziti glavnim i sporednim putovima života kako bi zadobivali duše za Njega koristeći se svakim raspoloživim sredstvom i omogućili da se istina pojavi pred svijetom u svojem pravom svjetlu.
Istinu treba iznositi na različite načine. Neki iz viših društvenih slojeva shvatit će je onako kako je prikazana u stilskim figurama i usporedbama. Kad se ljudi potrude i jasno izlože istinu na način koji je uvjerljiv za njihove slušatelje, Gospodin je prisutan kao što je obećao. …
U svojem Govoru na gori Krist je upotrijebio ljiljane u polju u njihovoj prirodnoj dražesnosti da bi ilustrirao veliku istinu. Njegov jezik bio je tako prilagođen da Ga je i dijete moglo razumjeti. Veliki Učitelj je dovodio svoje slušatelje u dodir s prirodom, kako bi mogli čuti glas koji progovara preko svega što je stvoreno. A kad bi im se srce raznježilo i um postao otvoren, On im je pomagao da razumiju duhovno učenje sadržano u prizorima na kojima se zadržavao njihov pogled. Usporedbe preko kojih je poučavao o istini pokazuju koliko je Njegov duh bio otvoren za utjecaj prirode i s kolikim je zadovoljstvom izvlačio duhovne pouke iz svakidašnjeg okruženja.
Ptice, ljiljani u polju, sijač i sjeme, pastir i ovce — to je ono čime je Krist ilustrirao besmrtne istine. Izvlačio je ilustracije iz životnih činjenica — činjenica iz iskustva poznatih slušateljima — o skrivenom blagu, zrnu bisera, ribarskoj mreži, izgubljenom novčiću, izgubljenom sinu, kući sagrađenoj na stijeni ili na pijesku. U Njegovim poukama bilo je nečega što je u svakom umu budilo zanimanje, što je privlačilo svako srce. Na taj su način svakidašnji zadaci, umjesto da budu samo mukotrpan rad lišen uzvišenijih misli, bili osvježeni i oplemenjeni stalnim podsjećanjem na ono što je duhovno i nevidljivo.
Gospodin Isus želi da se istinita filozofija iz velikog udžbenika prirode otvori pred svakim umom. … Potrebni su nam radnici koji će steći širinu uma upravo proučavanjem knjige o djelima Božjeg stvaranja, koju nam je On otvorio. Anđeli surađuju s onima koji objavljuju istine prikazane prirodnim pojavama. Te pojave nisu Bog, ali su djelo Njegovih ruku. (Letter 223, 2. lipnja 1905. — Pismo J. A. Burdenu)