“Njima se otvoriše oči i prepoznadoše ga. Ali njega nestade ispred njihovih očiju! Oni jedan drugomu rekoše: ‘Zar nije srce gorjelo u nama dok nam je putem govorio i tumačio Pisma!’ U isti se čas digoše i vratiše u Jeruzalem, gdje nađoše Jedanaestoricu s njihovim drugovima, koji im rekoše: ‘Zaista je Gospodin uskrsnuo: ukazao se Šimunu!’ Nato oni pripovjediše što se dogodilo na putu i kako su ga prepoznali u lomljenju kruha.” (Luka 24,31-35)
Otvorile su im se oči! Iznenada je sve imalo smisla! Sada su znali zašto su njihova srca gorjela tijekom tog dvosatnog putovanja dok im je “Stranac” objašnjavao određena pitanja.
Kada su započeli svoje zamorno putovanje u Emaus dugo oko jedanaest kilometara, već je bilo kasno, i do trenutka kada su stigli, dan je bio na “izmaku” (redak 29). A slijedila je i večera koja je oduzela još vremena.
Ali sve su to zaboravili kada su se njihove oči otvorile i kada su shvatili evanđeoski izvještaj i značenje Kristove smrti i uskrsnuća. Sada se, usprkos tome što je kasno, samo mogu vratiti u Jeruzalem i objaviti Radosnu vijest o Isusu.
Međutim, povratak se neće odlikovati žalosnim i zamornim hodom prethodnog putovanja. Sada njihove noge kao da lete dok jure natrag u tu gornju sobu gdje su se učenici sakrivali, tugovali i žalili. Pronašavši Isusa, nisu mogli čekati da tu vijest objave drugima. Zamišljam da su jedanaest kilometara lako prešli za manje od jednog sata. A nisu čak bili ni umorni. Sav umor je nestao, zajedno s njihovim obeshrabrenjem. Oči su im se otvorile! Sada kada su otkrili istinu, njihova jedina želja bila je da je odnesu drugima.
Ovo se događa svakome tko istinski upozna Isusa. Uzbuđenje, svjedočenje i objavljivanje vijesti ljudima stoji dvije tisuće godina u srcu kršćanstva. Kršćanstvo nije pojedinačno iskustvo, već zajedničko. Ono podrazumijeva radovanje s drugima čije su se oči također otvorile, kao i objavljivanje poruke o uskrslom Spasitelju onima koji su još slijepi i kojima je potrebna nada.
Naš današnji ulomak završava napomenom o Petru. Isus je uložio trud da utješi ovog čovjeka koji je sišao s pravog puta. Pismo posebno spominje kako je Isus otvorio oči i svojim palim učenicima.
To je ljubav! To je milost! To je kršćanska vjera — Isus dolazi da nađe i spasi što je izgubljeno (Luka 19,10). To je pravo otkupljenje.
Preporučujemo:
