“Kad saznade da će doći da ga na silu uhvate i učine kraljem, opet krenu, posve sam, u goru.” (Ivan 6,15)
Sjedeći u ravnici obrasloj travom u sumraku proljetne večeri, ljudi su jeli hranu za koju se Krist pobrinuo. … Nikakva ljudska sila ne može stvoriti od pet ječmenih kruhova i dvije male ribe dovoljno hrane za tisuće gladnih ljudi. Oni su govorili jedni drugima: “Ovo je uistinu prorok koji ima doći na svijet.” (Ivan 6,14)… On može osvojiti narode i dati Izraelu dugo željenu nadmoć.
U svom oduševljenju narod Ga je spreman odmah okruniti za kralja. Uviđaju da On ne čini nikakav napor da privuče pozornost na sebe ili da sebi pribavi čast. U ovom se On bitno razlikuje od svećenika i poglavara pa su se bojali da nikada neće zahtijevati svoje pravo na Davidovo prijestolje. Pošto su se zajednički savjetovali, složili su se da Ga silom uzmu i proglase kraljem Izraela. … Isus je sagledao kakav je proces pokrenut i razumio je ono što oni nisu mogli razumjeti — kakav će biti rezultat takvog pokreta. … Nasilje i pobuna pratit će napore da Ga postave na prijestolje i djelovanje će duhovnog kraljevstva biti ometeno. Pokret se mora zaustaviti bez odlaganja. Pozvavši svoje učenike, Isus im zapovjeda da uzmu čamac i da se odmah vrate u Kafarnaum, prepuštajući Njemu da raspusti narod. …
Isus je tada naredio mnoštvu da se raziđe; Njegov način postupanja bio je tako odlučan da se nisu usuđivali ne poslušati Ga. … Isusovo kraljevsko držanje i nekoliko Njegovih mirnih riječi naredbe, umirile su metež i spriječile njihove planove. U Njemu su prepoznali silu koja je iznad svih zemaljskih vlasti i bez ikakva su se pitanja pokorili.
Ostavši sam, Isus “ode… na goru da moli”. … Molio se za silu da ljudima otkrije božanski karakter svoje misije, da Sotona ne bi pomračio njihovu moć razumijevanja i izopačio njihovo rasuđivanje. … U duševnoj patnji i borbi molio se za svoje učenike. … Njihove dugo njegovane nade, zasnovane na široko proširenim zabludama, bit će iznevjerene na vrlo bolan i ponižavajući način. Umjesto uzdizanja na Davidovo prijestolje, oni će biti svjedoci Njegova raspeća. To je doista trebalo biti Njegovo pravo krunjenje. (Isusov život, str. 302—304)