Početak je bio naizgled miran — “uz ribe koje su letjele kroz zrak i dupine koje je vrtlog podizao nad površinu vode ” — no za članove ADRA-inog tima iz Australije kraj njihova posjeta, u svrhu procjene projekta u Vanatuu prošli tjedan, bio je sve samo ne uobičajen.
“Bili smo na Dixon Reefu završavajući posjet pri kojemu je obavljena procjena vezana uz projekt Food for Life (Hrana za život)”, rekao je Cameron Reid, međunarodni programski menadžer za ADRA-u Australija. “Posjet je bio uspješan, a projekt je očito bio značajan za društvo.”
Dok bismo vožnju čamcem prema otoku mogli opisati kao idiličnu, povratak, dva dana prije nego što je uslijedio udar ciklona Pam, bio je zloslutan.
“Polijevala nas je kiša nošena vjetrom, vidljivost je bila vrlo mala, a ocean je bio topao”, rekao je.
Dok su Cameron i njegovi suradnici bili svjesni nastajanja ciklona, zbog prekida telefonskih veza na Dixon Reefu nisu znali da je otkazan njihov let planiran za četvrtak.
Razdoblje nešto duže od jednog dana na otoku Malekula, prema Cameronovim riječima, “bilo je iznimno mirno. Znali smo da se nešto sprema, no nije bilo nikakvih znakova nadolazeće strahote.”
ADRA-in tim je, pripremajući se, kupio potrepštine na mjesnoj tržnici te osigurao sve što je bilo moguće kako bi se prilagodili okolnostima. Prethodna noć je bila mirna, no u petak ujutro podigao se vjetar. U jedanaest sati sve veze su prekinute.
“U tom trenutku vidjeli smo na uređaju za praćenje da bismo trebali biti zahvaćeni samo krajičkom olujnog područja”, rekao je Cameron. “Kasnije smo uvidjeli da se ono značajno premjestilo, te da se nalazimo vrlo blizu razarajućem središtu.”
Skupina je dan provela u zatvorenom, promatrajući drveće kako se na vjetru savija, slama i pada. U petak uvečer, u devetnaest sati, nestalo je struje. Iako je okolna buka bila snažna, čulo se kako su dva velika stabla pala opasno blizu mjestu gdje su spavali.
Sljedeći dan i pol Cameron i njegova skupina pregledavali su štetu i tragali za hranom dok su kokosovi orasi nastavili padati uokolo.
Četrdeset osam sati nakon ciklona, za vrijeme utvrđivanja štete, ADRA-in tim je čuo zvuk motora zrakoplova. Nakon tri dana bez komunikacija, bio je to prvi znak kontakta s vanjskim svijetom. Požurili su prema maloj zračnoj luci.
Pokušavajući saznati najnovije vijesti, susreli su mještanina koji im je rekao da Sveučilište South Pacific u svojim uredima ima satelitski pristup internetu. Tako su nakon dva i pol dana uspjeli stupiti u vezu s ADRA-inim timom iz Port Vila i sa svojim obiteljima.
U ne baš glatkoj vožnji zrakoplovom koji je upravo iščupan iz blata, stigli su u Port Vila.
“Nevjerojatno je bilo gledati ogoljeno drveće i zgrade bez krovova i zidova”, rekao je Cameron. “Činjenica da smo iskusili jačinu onoga što se dogodilo sjeverno na Malekuli i da nismo mogli uspostaviti nikakvu komunikaciju učinila je još većim ono što je Port Vila pretrpjela. Bili smo u istoj zemlji, a upravo smo saznavali ono što je ostatku svijeta bilo poznato već nekoliko dana.”
Unatoč iscrpljenosti, nije bilo vremena za odmor. Cameron i njegov tim odigrali su ključnu ulogu u planiranju i primjeni ADRA-inog plana djelovanja u ovoj nesreći.
ADRA je osigurala čistu vodu i poboljšala higijenske uvjete u deset evakuacijskih središta oko Port Vila. Nadalje, ADRA dijeli pribor za hitne situacije koji sadrži filtre za vodu, sapun i ostale higijenske potrepštine. Vrše se pripreme za privremeno stambeno zbrinjavanje i podjelu hrane.