Ujedinjenih šest zastava u San Antoniu

Generalna-2015 13. 07. 2015.

11. srpnja 2015.|San Antonio, Texas, SAD, [Victor Hulbert, tedNEWS]

Na dan kada je srpski premijer Aleksandar Vučić bio otjeran na obilježavanju dvadesete obljetnice genocida u Srebrenici (Bosna i Hercegovina), skupina od 70,000 Adventista iz gotovo svih kultura svijeta našla se u zajedničkom zanosnom proslavljanju u Alamodome, San Antoniu.

Za dvoje prisutnih, vrlo dirljiv je bio pogled na veliku zastavu sašivenu od šest pojedinačnih zastava bivših jugoslavenskih država: Bosne, Srbije, Hrvatske, Makedonije, Crne Gore i Slovenije. Zastava je postavljena na vidljivom mjestu u dvorani,na  petom katu na desnoj strani od pozornice. Bio je to dirljiv simbol oprosta i jedinstva u kontekstu službe koja je bila fokusirana na nadu koji Adventisti imaju u Spasitelja koji mijenja živote.

Dejan Stojković je Srbin. Trenutno živi u Velikoj Britaniji gdje služi kao direktor tinejdžerske službe u južnoj engleskoj konferenciji. Kao tinejdžer,  izvukao se iz vojne službe tijekom rata koji je razdvojio Jugoslaviju, tako što je pobjegao preko granice u mrtvačkim kolima koja su vozila na sprovod.  Raspad države bio je bolan za njega i njegovu obitelj. Njegov otac radio je kao pastor u kulturološki i etnički miješanoj crkvi.

Ta bol bila je gorko-slatka kada je upoznao mladu damu koja sada sjedi kraj njega. Deana dolazi iz mjesta koje je zemljopisno i politički bilo ‘s druge strane ograde’. Ona je iz Hrvatske ali se našla bez putovnice ili nacionalnosti pa danas putuje s bosanskom putovnicom. Deana je tajnica u odjelu za komunikacije i medije pri Trans-Europskoj Diviziji u St Albansu u Engleskoj. Otkrila je da ljubav nema granica. Dejan i Deana su vjenčani već pet godina i oni ne mare koja zastava se vijori, jer za njih postoji samo jedna zastava – ona za Isusa.

Vidjeti kako se ujedinjena zastava vijorila iznad 70,000 adventista, značajno je otkrila kako je to biti dio svjetske obitelji gdje se 168 država ujedinjuje u proslavljanju sa zajedničkom  pjesmom “Kad se javi Božja truba…”

Oko 8,000 bosanskih Muslimana poginulo je u napadu bosanskih Srba tijekom rušenja Jugoslavije. Srbija je poduprla bosanske Srbe u napadu. U subotu 11. srpnja, gospodin Vučić pružio je gestu mira, isprike i pomirenja na ceremoniji u Srebrenici koja je okupila svjetske državne vođe. Na groblju je toga dana pokopano 100 novih posthumnih ostataka, zajedno sa 6,000 ostalih žrtava masakra. Međutim, Vučić je postao žrtva vrijeđanja gdje ga je gomila izviždala bacajući na njega  kamenje i boce.

“Žalim što neki ljudi nisu prepoznali moje iskreno nastojanje da se uspostavi mir između Srba i Bošnjaka”, kasnije je rekao. “Ja još uvijek pružam svoju ruku Bošnjacima i uvijek ću to činiti…  Uvijek ću biti  spreman raditi zajedno i pronalaziti rješenje.”

Ova tužna priča očito još nije gotova. Još je žalosnije što ova priča nije jedina; tako nešto se ponavljalo u mnogim krajevima svijeta. Rwanda je također doživjela veliki genocid i čulo se o raznim pričama pomirenja i iscjeljenja. U Južnoj Africi smo vidjeli kako se nekada razdvojene zajednice ujedinjuju.

Pa i na sastancima tijekom protekloga tjedna, gdje su ljudi snažno izricali svoje različite stavove i mišljenja, i gdje se mnogi nisu međusobno slagali ili prihvatili izglasano, u subotu su svi oni zajedno  proslavljali Boga – ispod jedne zastave. Kako je predsjednik Generalne konferencije, Ted Wilson, rekao u svojoj subotnjoj propovijedi, “nemoj se zaustaviti na jednoj ili na drugoj strani ceste – drži se sredine na kojoj je Riječ Božja.”

Dokazi toga su viđeni u jutarnjim i poslijepodnevnom programima. Vjernici crkve oduševljeno su gledali kako Bog spaja zajednice, kroz zdravstvenu službu na Jakarti, masovnoj evangelizaciji u Zimbabveu, ili kroz privrženu ženu iz Kine koja, ne samo da je krstila 500 ljudi, već je i osnovala deset novih crkava.

Za Dejana i Deanu koji su se držali za ruke u dvorani prepunoj adventista različitih kultura i pozadina, gdje su mnogi bili u narodnim nošnjama, gdje su čak i tekstovi pjesama ili biblijskih redaka na platnu bili napisani na različitim jezicima, bio je to mali prikaz budućnosti. Dejan kaže “knjiga Otkrivenja ističe predivnu sliku neba. Ona opisuje sliku velikog nebrojenog mnoštva od svih naroda, plemena i jezika kako stoje pred Božjim prijestoljem i pred Janjetom.” (Otkrivenje 7:9) Ujedinjeni u Kristu, danas smo doživjeli odsjaj neba.”