“Da, blago čovjeku koga Bog odbaci! Stoga ti ne prezri karanje Svesilnog!” (Job 5,17)
Kušnje i prepreke su Božje iskušane metode odgoja, oni su uvjeti što ih je Bog odredio za postizanje uspjeha. … On vidi da neki posjeduju potencijalne, još neizražene sposobnosti i vrline, koje se, ako se pravilno usmjere, mogu upotrijebiti za napredak Njegova djela na Zemlji. Stoga, svojom providnošću, stavlja takve osobe u različne okolnosti u kojima će oni otkriti nedostatke u svom karakteru, koji su im dotad bili nepoznati. On im pruža priliku da te nedostatke isprave i da se pripreme za Njegovo djelo. …
To što se od nas traži da ponesemo kušnje i nevolje pokazuje nam da Gospodin u nama vidi nešto dragocjeno, što želi u nama razviti. Da u nama nije vidio ništa od onoga čime bi Njegovo ime moglo biti proslavljeno, On ne bi trošio vrijeme da nas načini boljima. U svoju peć On ne baca bezvrijedno kamenje. U svojoj peći on oplemenjuje dragocjenu rudu. Kovač stavlja u vatru željezo i čelik, da bi utvrdio s kakvom vrstom metala radi. Gospod dopušta da Njegovi izabrani budu stavljeni u peć patnji i nevolja, da bi ispitao njihov karakter, njihovu narav, i da bi utvrdio jesu li prikladni za rad u njegovom djelu. (Put u bolji život, str. 298)
Može izgledati da trebamo proučavati svoje srce i prilagođavati svoje postupke nekim svojim mjerilima; ali nije tako. Takvo što prije bi dovelo do izopačenja nego do obnove. Djelo mora otpočeti u srcu i onda će duh, riječi, izraz lica i postupci u životu pokazati da je nastupila promjena. Kada upoznamo Krista uz pomoć milosti koju je obilno izlio na naše putove, mi ćemo se mijenjati. … Ponizno ćemo ispravljati svaku manu i nedostatak karaktera; budući da Krist prebiva u našem srcu, bit ćemo osposobljeni pristupiti nebeskoj gornjoj obitelji. (SD 117)
Kršćanin ne smije zadržati svoje grešne navike i njegovati nedostatke u svojem karakteru. … Bez obzira na narav vaših nedostataka, Gospodnji Duh osposobit će vas da ih prepoznate i dat će vam milost kojom ćete ih svladati. (Isto, 349)