Ivan T. Blažen, jedan od najistaknutijih adventističkih teologa hrvatskih korijena, usnuo je u Gospodinu 4. prosinca 2023. godine, u 89. godini života, u Loma Lindi u Kaliforniji. Značenje njegovog hrvatskog prezimena je “blessed” ili “makarios”.
Nakon Prvog svjetskog rata Matija i Antonija Blažen napustili su svoj rodni grad Pakrac u Hrvatskoj i odselili u Sjedinjene Američke Države. Sin Ivan rodio im se 17. rujna 1934. godine u Buffalou, New York. Daroviti dječak završio je srednju tehničku školu u Detroitu, Michigan, gdje je posebno uživao u satovima glazbe i sviranju trube. Ali oduševio se i kršćanstvom na adventistički način i krstio se biblijskim krštenjem uronjavanjem.
Njegov otac, rimokatolik, bio je vrlo ljutit što je njegov sin postao adventist. Otjerao je Ivana i rekao mu: “Ti više nisi moj sin. Tebi nije mjesto u ovom domu.” Bilo je to vrijeme kad je Ivan trebao poći na koledž. Tako je, jednog hladnog jutra u veljači u Detroitu, Ivan napustio svoj dom s nekoliko osobnih stvari i slomljenog srca. Odsjeo je kod obitelji adventističkog propovjednika koji ga je krstio. Odmah su mu kupili odjeću i druge potrepštine i preselili ga u mjesto Berrien Springs, oko tristo kilometara zapadno od Detroita, na Emmanuel Missionary College — danas Sveučilište Andrews. Bio je to početak puta Ivana Blažena u teološkom obrazovanju.
Diplomirao je 1957. godine te nastavio postdiplomski studij na nekoliko sveučilišta. Školovao se na Sveučilištu Heidelberg u Heidelbergu u Njemačkoj, Sveučilištu Drew u Madisonu u New Jerseyju, i Teološkom seminaru Sveučilišta Princeton u Princetonu, New Jersey, gdje je doktorirao 1979. godine iz Poslanice Rimljanima, 6. poglavlje.
Blažen je bio jedan od istaknutih znanstvenika Novog zavjeta Crkve adventista sedmog dana, o čemu svjedoče njegova pisana djela. Imao je neutaživu želju za znanjem i veliku ljubav prema svojim studentima. Njegova najveća strast bila je poučavanje drugih o Evanđelju i čudesnoj ljubavi i spasenju kroz Isusa Krista.
A sada jedan osobni osvrt: Bila je to 1980. godina. Veliku mi je radost pričinjavalo pohađanje predavanja dr. Blažena na Sveučilištu Andrews. Te je godine njegov otac nakon mnogo godina posjetio Jugoslaviju i Hrvatsku. Dok je bio u posjetu Titovom rodnom selu Kumrovcu, doživio je srčani udar. Budući da smo u to vrijeme moja obitelj i ja bili na Sveučilištu Andrews, Ivan me je zamolio da mu pomognem u vezi s njegovim odlaskom u Zagreb. Nadao se još zateći svojega oca u životu. Liječnica u hitnoj službi, koja je prva pritekla u pomoć gospodinu Matiji Blaženu, bila je adventistica. U zagrebačkoj bolnici primila ga je druga liječnica — adventistica. Naši su ga vjernici, a naročito roditelji moje supruge često posjećivali i pomagali mu. Kad je Ivan stigao u Zagreb, njegov je otac bio obraćen čovjek, zahvaljujući dobroti ljudi koje je prvi put vidio, a s kojima je toliko toga dijelio. Bio je ponosan na svojega sina adventista, i sâm se priklonio svojemu Spasitelju na poseban način na kraju života. To je za Ivana bila najveća utjeha kad je nakon deset dana njegov otac umro u toj bolnici. Više o tom događaju može se čitati u članku koji je Ivan Blažen napisao 2008. godine: https://adventistreview.org/2008-1501/2008-1501-25/
Iskrenu kršćansku sućut upućujem obitelji.
Dr. Dragutin Matak