“Liječite bolesnike, uskrisujte mrtvace, čistite gubavce, izgonite zle duhove! Badava ste primili, badava i dajte!” (Matej 10,8)
Oni koji hodaju uskim putem moraju slijediti upute Vodiča. Jedino tako mogu dospjeti do vrata Božjega grada. …
Bog je muškarce i žene doveo u posjed dragocjenih darova. Različitim ljudima dao je različite darove. Nemaju svi istu snagu karaktera niti istu dubinu znanja. Pa ipak, svatko treba koristiti svoje darove u službi Učitelju, koliko god oni izgledali mali. Vjerni upravitelj mudro trguje dobrima koja su mu povjerena. Sposobnosti uma i tijela treba pomno čuvati. Naše darove ne treba slabiti povlađivanjem sebi. Svaka sposobnost mora se pažljivo čuvati da bi bila spremna za upotrebu u svakom trenutku. Nijedan dio našeg organizma ne treba biti oslabljen zloupotrebom. Svaki dio, koliko god mali bio, vrši utjecaj na cjelinu. Zloupotreba jednog živca ili mišića umanjuje korisnost čitavog tijela. Oni za koje je Krist dao svoj život trebali bi svoje navike i običaje prilagoditi Njegovog volji.
Božja riječ kaže: “Onaj koji zgriješi, taj će i umrijeti.” (Ezekiel 18,20) Ali Bog ne želi da itko umre. On je po beskrajnoj cijeni svakom čovjeku osigurao drugu priliku. “Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga jedinorođenog Sina da ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje, već da ima život vječni.” (Ivan 3,16)
Zar se oni koji su dobili svjetlo za ovo vrijeme ne bi trebali blisko povezati s Bogom koristeći svoje sposobnosti da bi poduprli djelo spašavanja duša? Zar onaj tko posjeduje razumijevanje Pisma ne bi trebao prenijeti znanje koje mu je dano na one koji ne poznaju istinu?
Na svakome tko vjeruje u sadašnju istinu počiva odgovornost da radi za grešnike. Bog ga upućuje na njegovu zadaću — objavljivanje treće anđeoske vijesti. On treba pokazati koliko cijeni Božji veliki dar time što će se posvetiti djelu za koje je Krist dao svoj život. Treba biti upravitelj Božje milosti dijeleći s drugima blagoslove koji su njemu darovani.
Onaj tko pronađe utjehu u Božjoj riječi, treba je dijeliti s drugima. Jedino će tako stalno primati utjehu. (Manuscript 147, 31. prosinca 1903. — “Uzani put”)