“Mojsije pasao ovce svoga tasta Jitra, midjanskoga svećenika.” (Izlazak 3,1)
Mojsije je proveo četrdeset godina kao pastir kako bi se pripremio da shvati samog sebe i pročisti svoju dušu prazneći se od sebe, kako bi Gospodin mogao dovršiti svoje djelo u njemu. Gospodin u svoju službu ne uzima ljude koji se ponašaju kao strojevi kad je riječ o umu i osjećajima. I jedno i drugo je bitno za obavljanje posla, ali ti elementi ljudskog karaktera moraju biti očišćeni od mana — ne govorenjem o Božjoj volji, već činjenjem Njegove volje. “Ako tko htjedne vršiti volju njegovu, znat će da li je moja nauka od Boga ili ja govorim sam od sebe.” (Ivan 7,17) Mojsije je prošao Božju školu. Bio je podvrgnut dugom procesu umne pripreme da bi se osposobio za vođu izraelske vojske.
Nadahnuće dolazi na ljude koje Bog poziva, a ne na one koji njeguju visoko mišljenje o vlastitoj umnoj nadmoćnosti. Jer svaki čovjek kojega Bog želi upotrijebiti da vrši Njegovu volju, mora imati skromno mišljenje o sebi i mora ustrajno i usrdno tragati za svjetlom. Bog ni od jednog čovjeka ne zahtijeva da postane iskušenik, da se dragovoljno izlaže ponižavanju bivajući tako sve nesposobniji. Ali zato svakog s kim radi poziva da se posveti najuzvišenijem razmišljanju, molitvi, nadi i vjeri.
Poput Mojsija, mnogi moraju najprije zaboraviti mnogo toga što su prethodno naučili kako bi mogli usvojiti upravo one pouke koje trebaju usvojiti. On se morao podvrgnuti najstrožoj umnoj i moralnoj disciplini. Bog je radio s njim prije nego što ga je osposobio da druge poučava o pitanjima uma i srca. Mojsije je stekao obrazovanje na egipatskom dvoru. U njegovoj pipremi za zapovjednika vojske, ništa nije izostavljeno kao nebitno. Lažne teorije Egipćana sklonih idolatriji usađivane u njegov um, utjecaji iz njegovog okruženja, i ono što su njegove oči gledale, nije se moglo lako izbrisati ni popraviti. To vrijedi i za mnoge druge koji su izlagani lažnim učenjima bilo koje vrste. Sve idolopokloničko smeće poganskog znanja moralo je biti uklonjeno korak po korak, točku po točku, iz Mojsijevog uma. Jitro mu je pomagao u mnogim pitanjima koja su se ticala vjere u onoj mjeri u kojoj ih je i sam razumio. Tako je Mojsije napredovao u svjetlu sve dok nije ugledao Boga u iskrenosti srca. …
Bog je učinio sve za nas. A što smo mi učinili? Hoćemo li postati vjerni upravitelji Njegove milosti? (Manuscript 45, 8. studenoga 1890., “U mjestu Sands [sada Stanley] u Virginiji”, ulomak iz dnevnika)