“Služite jedan drugoga — svaki milošću kakvu je primio — kao dobri upravitelji mnogovrsne Božje milosti!” (1. Petrova 4,10)
Poznavanje Božje milosti, istine Njegove riječi, kao i zemaljski darovi — vrijeme i sredstva, talenti i utjecaj — sve su to dobra koja nam je Bog povjerio da ih upotrijebimo Njemu na slavu i za spasenje ljudi. Nema veće uvrede za Boga, koji čovjeku stalno daje svoje darove, nego kad vidi kako ih čovjek sebično grabi za sebe, a Darodavcu ne daje ništa zauzvrat. Isus je danas na Nebu i priprema stanove onima koji Ga ljube; i više nego stanove — priprema kraljevstvo koje treba postati i naše. Međutim, svi oni koji će baštiniti ove blagoslove moraju sudjelovati u Kristovom samoodricanju i žrtvovanju za dobro drugih.
Nikada nije bilo veće potrebe za ozbiljnim i požrtvovnim radom u Kristovom djelu nego sada kada su sati vremena milosti skoro na izmaku i kada svijetu treba objaviti posljednju vijest milosti. …
Sve što čovjek prima od Božjeg obilja, i dalje pripada Bogu. On nas je obdario divnim i dragocjenim zemaljskim darovima da bi nas okušao i ispitao dubinu naše ljubavi prema sebi i koliko cijenimo Njegovu ljubav. Bez obzira na to jesu li naša blaga materijalne ili duhovne naravi, trebamo ih položiti pred Isusove noge kao svoj dragovoljni prilog. …
Sve što Mu vraćamo, On nam po svojoj mudrosti i dobroti uračunava kao vjernim upraviteljima. … Božji anđeli, čija moć razumijevanja nije pomračena grijehom, znaju da su darovi Neba dani s namjerom da budu vraćeni Bogu na takav način da uvećaju slavu velikog Darodavca. Čovjekovo dobro usko je povezano s Božjom vrhovnom vlašću. Božja slava je radost i blagoslov za sva stvorena bića. Kada nastojimo uvećati Božju slavu, mi zapravo nastojimo steći najveće dobro koje uopće možemo primiti. … Bog nas poziva da Njegovoj službi posvetimo svaku svoju sposobnost, svaki dar koji smo primili od Njega. On želi da kažemo, zajedno s Davidom: “Od tebe je sve, i iz tvojih ruku primivši, dali smo tebi!” (1. Ljetopisa 29,14) (5T 731—737)