“Dođite, počujte, koji se Boga bojite, pripovjedit ću što učini duši mojoj!” (Psalam 66,16)
Gdje god ima života, ima i rasta; u Božjem kraljevstvu postoji stalna razmjena — uzimanje i davanje, primanje i vraćanje Gospodinu onoga što je Njegovo. Bog radi sa svakim iskrenim vjernikom, koji primljene blagoslove i dobiveno svjetlo ponovno ulaže u rad koji obavlja kao Božji upravitelj. Na taj način povećava se i njegova sposobnost primanja. Dok čovjek dijeli nebeske darove, stvara prostor za svježe tokove milosti i istine koji će iz živih izvora poteći u njegovu dušu. Tako dobiva veće svjetlo, povećano znanje i nove blagoslove. Od tog rada, povjerenog svakom vjerniku Crkve, ovisi život i rast Crkve. Onaj čiji život protječe u stalnom primanju a nikada u davanju, brzo će izgubiti blagoslov. Ako istina ne teče od njega drugima, on će izgubiti svoju sposobnost da prima. Mi moramo dijeliti nebeska dobra s drugima ako želimo nove blagoslove. (6T 448)
Svi koji evanđeosku poruku prime u srce, žele je objaviti drugima. Kristova ljubav, rođena na Nebu, mora se pokazati. Oni koji su se odjenuli u Krista, prenosit će to svoje iskustvo prateći korak po korak putove kojima ih je vodio Sveti Duh — svoju glad i žeđ da upoznaju Boga i Isusa Krista, kojega je On poslao, rezultate svojih istraživanja Pisma, svoje molitve, svoju duševnu borbu i riječi koje im je Krist uputio: “Oprošteni su ti grijesi!” Ne bi bilo prirodno da itko skriva takva iskustva, pa to ne čine ni oni kojima je srce ispunjeno Kristovom ljubavlju. Njihova želja da i drugi steknu te iste blagoslove u skladu je s veličinom istine koju im je Gospodin povjerio. I dok budu objavljivali bogate riznice blaga Božje milosti, dobivat će sve više i više Kristove milosti. Dobit će i srce maloga djeteta s njegovom jednostavnošću i neograničenom poslušnošću. Njihove duše čeznut će za svetošću i otkrivat će im se sve više i više blaga istine i milosti da bi ga prenijeli svijetu. (Isusove usporedbe, str. 80,81)