„I naredio nam je Jahve da sve ove naredbe vršimo u strahopoštovanju prema Jahvi, Bogu svome, da bismo uvijek bili sretni i da živimo, kao što je to danas.“ (Ponovljeni zakon 6,24)
Kad mladi stupaju u svijet suočivši se s njegovim mamljenjem na grijeh – sa strašću za stjecanjem novca, sa zabavama i popustljivošću, obiljem i nastranostima, s nadmudrivanjem, podvalama, iskorištavanjem i upropaštavanjem – s kakvim će se učenjima tamo susresti?
Spiritizam tvrdi da su ljudi bezgrešni polubogovi – da će svaka duša suditi sama sebi, da prava spoznaja uzdiže čovjeka iznad svih zakona, da su svi učinjeni grijesi bezazleni, da je dobro sve što se čini i da Bog ne osuđuje, a najpodlije ljudsko biće smješta na Nebo i tvrdi da tamo uživa visoku čast. … Mnogi su time ponukani vjerovati da je želja najviši zakon, da je razuzdanost sloboda i da je čovjek odgovoran jedino sebi.
Kad se mladi suoče s takvim učenjem na samom početku života, kad su nagoni najjači, a potreba za obuzdavanjem i neporočnošću najveća, kako zaštititi vrlinu? Što će spriječiti svijet da ne postane druga Sodoma? Istodobno, bezvlađe pokušava ukloniti sve zakone, ne samo božanske, nego i ljudske. …
S takvim se utjecajima mora suočiti današnja mladež. Da bi se održala usred takvih preokreta, sad treba položiti temelje karaktera. Pravi temelj i uzor izgradnje karaktera bio je isti u svakom naraštaju i u svakoj zemlji. Božanski zakon: „Ljubi Gospodina Boga svoga svim srcem svojim … a svoga bližnjega kao samoga sebe“ (Luka 10,27), veliko načelo izraženo u karakteru i životu našega Spasitelja, jedini je siguran temelj i vodič. …
Evo jedine zaštite osobne čestitosti, neporočnosti doma, blagostanja društva i stabilnosti naroda! Usred svih životnih nedaća, opasnosti i proturječnih zahtjeva, jedino je pouzdano i sigurno pravilo činiti ono što Bog kaže. (Odgoj, str. 191,192)