“On nije ovdje! Uskrsnuo je kako je rekao! Dođite i vidite mjesto gdje je bio položen.” (Matej 28,6)
Jedan potres označio je trenutak kad je Krist položio svoj život, a drugi je posvjedočio trenutak kad Ga je pobjednički ponovno uzeo. Onaj koji je pobijedio smrt i grob, pobjedničkim je korakom izišao iz groba usred potresa, sijevanja munja i pucanja gromova. …
Krist je proslavljen izišao iz groba dok su Ga promatrali rimski stražari. Njihove oči bile su prikovane za lice Onoga koga su nedavno ismijavali i kome su se rugali. U ovom proslavljenom Biću promatrali su zarobljenika kojega su vidjeli u sudskoj dvorani, kojemu su ispleli trnov vijenac. …
Kad su se anđeo i proslavljeni Spasitelj pojavili, rimski stražari su klonuli i ostali kao mrtvi. Kad je nebeska pratnja iščezla iz njihovog pogleda, ustali su i brzo, koliko su ih klecavi udovi mogli nositi, pošli prema vratima vrta. Posrćući kao pijanci, požurili su dalje u grad objavljujući divnu novost onima koje su sretali. Uputili su se Pilatu, ali je njihov izvještaj stigao židovskim vlastima, pa su svećenički vođe i poglavari poslali da ih najprije dovedu njima. Ovi su vojnici izgledali čudno. Dršćući od straha, blijeda lica posvjedočili su o Kristovom uskrsnuću. Vojnici su sve ispričali, upravo onako kao što su vidjeli; nisu imali vremena misliti ili ispričati išta osim istine. S bolnim izrazom izvijestili su: “Onaj koji je raspet na križu bio je Božji Sin. Čuli smo anđela koji Ga je proglasio Veličanstvom Neba, Kraljem slave.”
Lica svećenika bila su kao lica mrtvaca. Kaifa je pokušao govoriti. Njegove su se usne micale, ali nisu izustile nijednu riječ. … Tada je vojnicima predloženo da šire lažan izvještaj. …
Kad je Isus položen u grob, Sotona je likovao. Usudio se ponadati da Spasitelj neće ponovno uzeti svoj život. Tvrdio je da polaže pravo na Gospodnje tijelo i postavio svoju stražu oko groba, želeći zadržati Krista kao zarobljenika. Bio je vrlo razljućen kad su njegovi anđeli pobjegli pred nebeskim vjesnikom. Kad je vidio Krista kako izlazi kao pobjednik, znao je da će njegovo kraljevstvo doživjeti krah i da će na kraju i sâm morati umrijeti. (Isusov život, str. 647—649)