Nebo je zadržalo dah. Anđeli su stajali u iščekivanju, nesvjesni onoga što će se dogoditi, dok je većina ljudi spavala. Oni koji su bili budni, proveli su noć plačući. Drugi su se okretali na posteljama jer su im misli bile ispunjene pitanjima i sumnjama. Neki su sjedili i samo gledali u prazno, a neki su proveli noć u strahu.
Nažalost, oni su zaboravili na obećanje. To je obećanje Isus izrekao o sebi: “Bit će predan poganima, bit će izrugivan, zlostavljen i popljuvan. Bičevat će ga i ubiti. Ali će on treći dan uskrsnuti.” (Luka 18,32.33)
Isus je održao to obećanje. Unatoč činjenici da su svećenici i farizeji zatražili od Pilata da se grob osigura, unatoč činjenici da je Pilat dao staviti pečat na teški kamen koji je štitio ulaz, unatoč činjenici da je vojnicima izdana naredba da čuvaju grob i unatoč činjenici da je Sotona upotrijebio svu svoju snagu — Isusa ništa nije moglo zadržati u grobu.
Zaboravivši na obećanje, Isusovi učenici nisu povjerovali kad su čuli vijest da je Isus uskrsnuo. Zato su Petar i Ivan potrčali prema grobu da se uvjere vlastitim očima. Sve dok nisu vidjeli prazan grob, nisu vjerovali.
Ni danas mnogi ne vjeruju. Na događaj o uskrsnuću gledaju kao na bajku, a ne kao činjenicu. I mi također možemo vidjeti prazan grob. Možemo ga vidjeti dok čitamo biblijski izvještaj. Imamo pisani dokaz. Ali imamo istoga neprijatelja koji je pokušao Isusa zadržati u grobu i koji danas nas kuša sumnjom. Sumnjom u točnost Svetog pisma. Sumnjom da se takvo čudo može dogoditi. A imamo i priliku biti ljudi o kojima je Isus govorio kad je rekao: “Blago onima koji će vjerovati a da nisu vidjeli.” (Ivan 20,29
Ja osobno vjerujem u taj biblijski izvještaj i željela bih da sam mogla biti ondje toga uskrsnog jutra, osjetiti kako se zemlja trese pod mojim nogama, čuti kako anđeo poslan s Neba odmiče teški kamen s ulaza u grob i biti zaslijepljena Isusovim sjajem kad se pojavio na izlazu iz groba. Zemlja nikada dotad nije osjetila takvu silu. Bila je to sila Boga koji je pobijedio smrt.
Najradosnija vijest koju ste ikad mogli čuti glasi: “On je živ!” Te tri riječi rješavaju svaku našu nevolju, svaku bol, svako beznađe. One su odgovor. One su naše iscjeljenje. One su naša nada.
Evo što Isusovo uskrsnuće znači za nas:
Isus nam je oprostio grijehe.
Moja je svekrva bila u braku pedeset i nešto godina kad mi je rekla da se uvijek divila tomu kako njezin muž Joe brzo prašta.
“Radila sam puno radno vrijeme na poslu koji je zahtijevao brzinu, i ponekad bih dolazila kući vrlo napeta. Kad sam se ponašala prema njemu tako da mi je poslije bilo žao, rekla bih mu: ‘Oprosti.’ On bi se okrenuo prema meni i iznenađeno pitao: ‘Za što da ti oprostim?’ A kad bih mu objasnila, on bi odgovorio: ‘Ne sjećam se toga.’”
Joe je sposobnost praštanja naučio iz Isusovog primjera. Isus je umro i uskrsnuo da bi nama oprostio; stoga u 1. Ivanovoj 1,9 nalazimo obećanje: “Ako priznajemo svoje grijehe, vjeran je on i pravedan: oprostit će nam grijehe i očistiti nas od svake nepravednosti.”
Nemojmo vjerovati u laži! Nemojmo vjerovati da ono što smo učinili u prošlosti ne može biti oprošteno. Ne vjerujmo da nismo dovoljno dobri da bi nam Bog oprostio. On je umro zato što nas voli. Nije mogao ostati u grobu zato što nas voli. Sve što trebamo učiniti jest zamoliti Ga. On nam je spreman oprostiti.
A ima nešto još bolje od toga. On ne samo da prašta, već i zaboravlja. U Bibliji piše. “A ja, ja radi sebe opačine tvoje brišem, i grijeha se tvojih ne spominjem.” (Izaija 43,25)
Nevjerojatno! Bog oprašta, zaboravlja i onda ide korak dalje — obnavlja nas.
Isus nam može pomoći da živimo bolje.
Nijedno iskustvo obraćenja nije bliskije mojem srcu od obraćenja mojega oca. Tada sam imala deset godina, ali sjećanje nije nimalo izblijedjelo.
Očev život je bio vrlo uspješan i mislio je kako ima sve što mu je potrebno za sreću. No jedne večeri, nakon povratka sa zabave, rekao je majci kako osjeća da mu nešto nedostaje. Počeo je čitati Bibliju koju je jedan rođak “slučajno” zaboravio u našoj kući. Čitao bi dugo u noć nakon što smo svi zaspali, a kad bismo se ujutro probudili, on je opet čitao. Ponekad je letimično pogledavao u nju i tijekom vožnje na posao. Svake večeri bi nakon večere sjedio u omiljenom naslonjaču i čitao.
Za samo nekoliko dana pred mojim se očima događalo čudo. Gledala sam kako Bog preobražava čovjeka. Otac je to rekao ovako: “Isus je krčio put u moje srce, a ja Ga nisam zaustavljao. On se nije nametao. Kao da mi je govorio: ‘Ovdje je dom ako ga želiš.’”
Isus je mojem ocu nudio ono što obećava u Ezekielu 36,26: “Dat ću vam novo srce, nov duh udahnut ću u vas! Izvadit ću iz tijela vašega srce kameno i dat ću vam srce od mesa.”
Očevo obraćenje bilo je zarazno. Nije prošlo dugo, i svi u obitelji postali su kršćani, uključujući i moju majku koja je bila ateistica.
Isus svima nama nudi novo srce. Sve počinje tako da Ga tražimo, poput mojega oca. Tražimo Ga u Njegovoj Riječi, Bibliji, i u molitvi. Što Mu se više budemo približavali, naše će srce postajati sve sličnije Njegovom.
Isus će nam dati vječni život.
Prošle sam godine bila na pogrebu prijateljice koja je umrla nakon dvogodišnje ustrajne bitke s rakom. Iza sebe je ostavila supruga s dva sina u tinejdžerskim godinama, i to kratko vrijeme prije godišnjeg odmora. Stojeći ispred njezinog lijesa, pokraj njezina muža, rekla sam: “Ona neće ostati unutra, Paule.” “Znam”, odgovorio je. Paul je znao da će Marla, iako je izgubila bitku s rakom, pobijediti u konačnoj bitci protiv smrti i da će je Isus uskrisiti kada po drugi put dođe.
Kraj ovoga života nije kraj za one koji vjeruju u Isusovo uskrsnuće, jer je Njegovo uskrsnuće jamstvo našega. Kad je Isusova prijateljica Marta bila u dubokoj žalosti zbog smrti brata, Isus joj je obećao: “Ja sam uskrsnuće i život. … Tko vjeruje u mene, ako i umre, živjet će. Tko god živi i vjeruje u me, sigurno neće nigda umrijeti. Vjeruješ li ovo?” (Ivan 11,25.26)
Ja vjerujem. Vjerujem cijelim srcem. I ja sam imala brata koji je umro. Zbog toga što je Isus uskrsnuće i život, ja znam da je Danova smrt samo privremena. Isus će ga probuditi prilikom svojega drugog dolaska i moj brat više nikada neće umrijeti, već će provesti vječnost s našom obitelji na Nebu.
Bilo da ćemo Isusov povratak dočekati živi ili u grobu, toga ćemo dana biti promijenjeni “u jedan hip, u tren oka, na glas posljednje trube” (1. Korinćanima 15,52). Kad se takva promjena tijela dogodi, više nećemo imati problema koje imamo sada. Sklonost grijehu, tjelesna slabost, um zaklonjen tamom — sve to će nestati. To je nada koje se moramo držati dok Isus ne dođe. Odustati sada zato što je život težak, doslovno bi značilo propustiti životnu priliku.
Što ako?
Što ako Isus nije pobijedio grob? Što ako je Isus gubitnik, a Sotona pobjednik? Jednostavno rečeno, bili bismo bez nade. Bez nade u svijet bez rata, siromaštva i gladi. Bez nade u život bez tjelesne i emotivne boli. Bez nade u primanje čistoga, bezgrešnog tijela. Bez nade da ćemo se sresti s ljubljenima koji su umrli. Bez nade u vječni život.
U jutro Isusova uskrsnuća dvije su žene krenule prema grobu misleći da je Isus mrtav. No, umjesto tijela, zatekle su dvojicu anđela koji su im rekli: “Zašto tražite živoga među mrtvima? On nije ovdje! Uskrsnuo je!” (Luka 24,5.6)
Mi često tražimo “među mrtvima” kao i one žene. Usredotočujemo se na sve što je u svijetu loše, umjesto da među živima tražimo našega uskrslog Spasitelja. Onoga koji je rekao: “Ja sam onaj koji živi! Bio sam mrtav, ali evo živim u vijeke vjekova i imam ključeve smrti i podzemlja.” (Otkrivenje 1,18) Onoga čije uskrsnuće nudi nadu za našu sadašnjost i za našu budućnost.
Uskrsnuo je! Ta činjenica može promijeniti naš život. Jednoga će se dana Isus iznenada pojaviti s Neba upravo kao što se pojavio iz groba. I ponovno Ga ništa neće moći zadržati.
Uzimajući sve to u obzir, što Isusovo uskrsnuće znači za nas? Sve! Ono znači baš sve!
Nancy Canwell