“Nadalje: kraljevstvo je nebesko slično velikoj mreži koja se baci u more i zahvati svakovrsne ribe. Kad se napuni, ribari je izvuku na obalu te sjednu i pokupe dobre ribe u posude, a rđave izbace. Tako će biti i na svršetku svijeta. Izići će anđeli, odijelit će zle od pravednika.” (Matej 13,47-49)
Ja sam u biti perfekcionist. Ne samo da sam želio živjeti savršenim (čitaj: bezgrešnim) životom, već sam htio biti pastor u savršenoj crkvi. Obraćen iz agnosticizma u devetnaestoj godini, imao sam najuzvišenije ideale. To je bilo u redu, ali moji ideali nisu bili zasnovani na biblijskoj stvarnosti.
Nakon nekoliko godina u propovjedničkoj službi mogao sam samo zaključiti da je u crkvama u kojima sam radio vladala prava zbrka. One nisu bile savršene! I ja sam počeo njegovati određene sumnje u vezi sa sobom. Moje je rješenje glasilo: odustati. Ne samo odustati, već baviti se proučavanjem filozofije da bih pronašao smisao života. Moj se smisao sastojao od toga da budem što dalje od crkve i onoga što sam smatrao kršćanstvom. Postojao je samo jedan problem — bijeg me nije zadovoljio. Nakon šest godina istraživanja došao sam do zaključka da filozofija nema konačne odgovore o smislu života. I s obzirom na to da sam već proučio istočnjačke religije u potrazi za mogućom nadom i otkrio da ona u njima nedostaje, bio sam pomalo zbunjen.
Jedino rješenje kojega sam se mogao sjetiti bilo je povratak sretnom hedonizmu koji sam ostavio za sobom u devetnaestoj godini života. To je makar imalo kratkoročni smisao: “Jedi, pij i veseli se jer ćeš sutra umrijeti.” “Ako to smatraš dobrim, učini.” Ali iz iskustva već sam poznavao prazninu tog rješenja. Iskreno sam želio spoznati pravi smisao.
Blago rečeno, bio sam potpuno razočaran. Upravo u tom trenutku, otprilike u isto vrijeme, na mojem putovanju dogodile su se tri pojedinosti. Jedna od njih vratila me je do Mateja 13,47-49 i usporedbe o mreži. Moj sekularni mentor Židov slučajno mi je pomogao da uvidim da se svaki vjerski pokret sastoji od istinskih vjernika i vjernika koji nisu ozbiljno zainteresirani, uključujući i kulturološke “kršćane”.
Iznenada je u mojem umu niknula misao o “mreži”. Zašto to nisam uvidio prije? Isus je razjasnio dio mojeg problema prije dvije tisuće godina. Crkva je uvijek bila i bit će do kraja spoj onih koji vjeruju i koji su ostavili sve radi kraljevstva, i onih koji se pretvaraju.
To je, pomislio sam, zajednica kakvu poznajem. I s tom mišlju vratio sam se u crkvu.
Preporučujemo:
