“Približiše mu se učenici i upitaše ga: ‘Zašto im govoriš u usporedbama?’ On im odgovori: ‘Vama je dano da upoznate tajne kraljevstva nebeskog, a njima nije dano. Jer tko ima, dat će mu se još, te će obilovati; a tko nema, oduzet će mu se i ono što ima. Njima govorim u usporedbama zato što gledajući ne vide i slušajući ne čuju i ne razumiju. Na njima se ispunjava proročanstvo Izaije proroka: Ušima ćete slušati, a nećete razumjeti; očima ćete gledati, a nećete vidjeti. Jer je odrvenjelo srce ovog naroda; uši mu otvrdnule, oči se zatvorile — da očima jednom ne vidi, da ušima ne čuje i srcem ne razumije, pa da se ne obrati i da ga ne ozdravim. A blago vašim očima jer vide i ušima jer čuju!’” (Matej 13,10-16)
Ovo je složena izjava. Kaže li Isus da poučava u usporedbama zato što bi radije sakrio istinu nego je pojasnio svim svojim slušateljima? Što je mislio kada je rekao svojim učenicima: “Vama je saopćena tajna — kraljevstvo Božje, a svima ostalima prispijeva uopće u usporedbama, da ‘dobro gledaju, a ipak ne vide, dobro slušaju, a ipak ne razumiju, da se jednoć ne obrate i da im ne bude oprošteno’.” (Marko 4,11.12)
Markov izvještaj čak nas može dovesti u veću zabludu od Matejevog. Naposljetku, i Ivan i Isus objavili su svoju službu pozivima na pokajanje. Je li Isus govorio u usporedbama da bi pojasnio određene misli ili da pomuti istinu tako da je ljudi ne shvate i ne pokaju se? Je li On doista želio da ostanu izgubljeni?
Njegove izjave mučile su ljude tijekom vremena. »ini se da proturječe glavnom razlogu zbog kojeg je iznosio usporedbe.
Jedan od načina rješavanja ovog problema jest da se sjetimo da se Isus među istim slušateljima istodobno obraćao različitim vrstama ljudi, kojih je bilo najmanje četiri: 1) dvanaestorici učenika, 2) pobožnoj ali kolebljivoj većoj skupini sljedbenika, 3) “mnoštvu” koje je obuhvaćalo radoznale, ali nisu nužno vjerovali i 4) Njegovim protivnicima.
U tom kontekstu usporedbe su trebale podijeliti slušatelje na one koji su bili zainteresirani i one koji su priželjkivali zabavu. Isus se koristio usporedbama kao načinom da navede slušatelje da se čvrsto uhvate u koštac s temom kako bi stekli potpunije razumijevanje. Želio je da pomno razmišljaju o značenju usporedbi.
William Barclay piše: “Usporedba krije istinu od onih koji su lijeni za razmišljanje ili zbog predrasuda previše slijepi da vide.” Ovaj način poučavanja postao je vrsta suda budući da odvaja ljulj od pšenice, one čije misli pripadaju ovom svijetu i one čiji je um duhovan.
Krajnja pouka: Bog želi da se bavim uzvišenim istinama Njegove Riječi.
Preporučujemo:
