“Zato vas molim … da živite dostojno poziva kojim ste pozvani. … Nastojte sačuvati jedinstvo Duha, povezani mirom.” (Efežanima 4,1.3)
Ništa nije toliko dragocjeno da to ne bismo dali Isusu. Ako Mu vratimo talente sredstava koje nam je povjerio, On će nam u ruke dati mnogo više. Krist će nagraditi svaki trud koji smo uložili za Njega i svaka dužnost koju smo obavili u Njegovo ime pridonijet će našoj sreći. Bog je predao svojega miloga voljenog Sina mukama raspeća, da bi svi koji u Nj vjeruju mogli postati jedno zahvaljujući Isusovom imenu. Kad je Krist učinio tako veliku žrtvu da spasi ljude i da ih dovede u uzajamno jedinstvo kao što je On jedno s Ocem, kakva bi žrtva bila prevelika da Njegovi sljedbenici sačuvaju to jedinstvo?
Kad svijet vidi savršeni sklad koji vlada u Božjoj Crkvi, to će biti snažan dokaz u prilog kršćanskoj vjeri. Neslogom, nesretnim razmiricama i sitnim problemima u Crkvi sramotimo našega Otkupitelja. Sve se to može izbjeći kad Isusovi sljedbenici svoje “ja” pokore Bogu i poslušaju glas Crkve. Nevjerovanje pokazuje da osobna neovisnost povećava našu važnost, da je odustajanje od vlastitih predodžbi o tome što je pravo i ispravno prihvaćanjem zaključka Crkve znak slabosti; ali popuštanje takvim osjećajima i gledištima nije dobro i izazvat će bezvlašće i zabunu. Krist je vidio da su Božjem djelu potrebni jedinstvo i kršćansko zajedništvo, zato ih je očekivao kod svojih učenika. A od onog vremena do danas kršćanstvo jasno pokazuje da je snaga samo u jedinstvu. Pokorite osobnu prosudbu vlasti Crkve.
Apostoli su osjećali potrebu za čvrstim jedinstvom i neumorno radili na njegovom ostvarenju. Pavao je savjetovao braću sljedećim riječima: “Zaklinjem vas, braćo, imenom Gospodina našega Isusa Krista: svi budite iste misli; neka ne bude među vama razdora, nego budite savršeno istog osjećanja i istog mišljenja.”
Svojoj braći u Filipima pisao je: “Ima li dakle u Kristu kakve utjehe, ima li kakva bodrenja, ima li kakva zajedništva Duha, ima li kakva srca i samilosti, ispunite me radošću; složni budite, istu ljubav njegujte, jednodušni, jedne misli budite.” (Filipljanima 2,1–5) (Svjedočanstva za Crkvu, sv. 4, str. 18,19)