“Sam naš Gospodin Isus Krist i Bog, Otac naš, koji nas je ljubio i po milosti nam dao vječnu utjehu i dobru nadu, neka utješi srca vaša i učvrsti ih u svakom dobrom djelu i riječi!” (2. Solunjanima 3,16.17)
U vjerskom životu svake duše koja na kraju bude pobjednik, doći će do prizora strašne zbunjenosti i kušnji, ali njezino poznavanje Pisma omogućit će joj da se sjeti ohrabrujućih Božjih obećanja koja će tješiti srce i osnažiti vjeru u silu Svemogućega. … Kušanje vjere dragocjenije je od zlata. Svi trebaju naučiti da je to dio discipline u Kristovoj školi koja ih pretapa i čisti od zemaljske troske. Oni moraju hrabro podnositi izazivanje i napade neprijatelja i prijeći preko svih prepreka koje Sotona može staviti na njihov put da bi ga zagradio. Pokušat će ih navesti na zanemarivanje molitve i obeshrabriti ih u proučavanju Pisma i svoju će omrznutu sjenu baciti na njihov put, kako bi od njihovog pogleda sakrio Krista i nebeske privlačnosti.
Nitko ne treba ići sa strahom i drhtanjem, pod stalnom sumnjom, zasijavajući svoj put žalbama, već svi trebaju gledati u Boga, vidjeti Njegovu dobrotu i radovati se Njegovoj ljubavi. Prikupite sve svoje snage i gledajte gore, a ne dolje na svoje teškoće; onda nećete nikada klonuti na svojem putu. Uskoro ćete vidjeti Isusa iza oblaka kako pruža ruku da vam pomogne, i sve što trebate učiniti jest da Mu pružite ruku u jednostavnoj vjeri i pustite Ga da vas vodi. Kad steknete pouzdanje, vi ćete zahvaljujući vjeri u Isusa biti ispunjeni nadom. Svjetlo koje sja s golgotskog križa otkrit će vam koliko Bog cijeni dušu i svjesni te cijene, nastojat ćete odsjajivati to svjetlo svijetu. (Svjedočanstva za Crkvu, sv. 5, str. 505,506)