“Sad možeš, Gospodine, otpustiti slugu svojega da, prema riječi tvojoj, ide u miru, jer mi oči vidješe spasenje tvoje.” (Luka 2,29.30)
Duhovno treba duhovno razabrati. Božji Sin je posvećen u Hramu za zadaću koju je došao izvršiti. Svećenik Ga je promatrao kao što bi promatrao svako drugo dijete. Međutim, iako nije vidio niti osjećao nešto neobično, Božji je čin u davanju Sina svijetu bio prepoznat. Ovaj događaj nije prošao a da Krista netko ipak nije prepoznao. “Tada je živio u Jeruzalemu čovjek imenom Šimun. Bio je pravedan i pobožan i očekivao je utjehu Izraelovu. Imao je božansko nadahnuće. Njemu je Duh Sveti objavio da neće vidjeti smrti dok ne vidi Mesiju Gospodnjega.” (Luka 2,25.26)
Kad je Šimun ušao u Hram, vidio je jednu obitelj kako prikazuje dijete pred svećenikom. Njihova je vanjština govorila o siromaštvu; ali Šimun je shvatio upozorenja Duha i bio duboko osvjedočen da je Dijete prikazano pred Gospodinom Utjeha Izraelova, Onaj koga je želio vidjeti. Začuđenom svećeniku Šimun je izgledao kao zanesenjak. Dijete je vraćeno Mariji, a on Ga uzima u naručje da Ga prikaže pred Bogom, dok je radost koju dotada nikada nije osjetio ispunjavala njegovu dušu. Dok je podizao malog Spasitelja prema Nebu, rekao je: “Sad možeš, Gospodine, otpustiti slugu svojega da, prema riječi tvojoj, ide u miru, jer mi oči vidješe spasenje tvoje, koje si pripravio pred licem svih naroda, svjetlo da rasvijetli pogane i slavu naroda tvoga Izraela.”
Proročki duh počivao je na ovom Božjem čovjeku i dok su Josip i Marija stajali tu kraj njega, čudeći se njegovim riječima, on ih je blagoslovio i rekao Mariji: “Gle! Ovaj je određen za propast i uskrsnuće mnogih u Izraelu, za znak kojemu će se protiviti — a tebi će samoj mač probosti dušu — da bi se otkrile misli mnogih srdaca.” (Luka 2,34.35) (Isusov život, str. 31)
Za razmišljanje: Šimun je želio vidjeti Mesiju koji će uzeti grijehe svijeta. Što ja želim da mi Bog pokaže u ovom trenutku u mojem životu?
Preporučujemo:
