““Gospodin je blizu. Ne brinite se tjeskobno ni za što, već u svemu iznesite svoje potrebe Bogu prošnjom i molitvom, sve u zahvalnosti!”“ (Filipljanima 4,5.6)
Nije Božja volja da Njegov narod bude opterećen brigama. Naš Gospodin nas ne obmanjuje. On nam ne kaže: ““Ne plašite se, nema opasnosti na vašem putu.”“ On zna da na nas vrebaju kušnje i opasnosti i postupa vrlo iskreno prema nama. On ne uzima svoj narod iz svijeta grijeha i zla, već ga upućuje na utočište koje nikada ne iznevjerava. …
Kako možemo ostati u sumnji pitajući se da li nas Isus voli budući da smo grešni i ograničeni slabostima? On je dao sebe za nas da bi nas izbavio od svakog bezakonja i očistio sebi izabrani narod koji čezne za dobrim djelima. Došao je na naš svijet u skromnom obličju čovjeka, da bi se upoznao s bolima i kušnjama koje opterećuju čovječji životni put i da bi znao pomoći umornima svojom ponudom odmora i mira. Ali tisuće za tisućama odbijaju Njegovu pomoć i samo se još čvršće drže svojeg tereta brige. On dolazi ožalošćenima i smiruje njihovu tugu i iscjeljuje njihov jad. … Razočaranima, malovjernima i nesretnima On nudi zadovoljstvo dok ukazuje na nebeske dvorove koje priprema za njih. … Isus, naš dragocjeni Spasitelj, treba biti prvi u našim mislima i osjećajima i trebali bismo Mu ukazati potpuno povjerenje. …
Kako dolazi svaki novi dan, u Isusovoj snazi moramo dočekati ispite i kušnje koje on nosi. Ako jednog dana padnemo, dodat ćemo teret sljedećem danu i imat ćemo manje snage. Ne bismo smjeli zamračivati budućnost svojom nepažnjom u sadašnjosti, već promišljenim i pomnim obavljanjem današnjih dužnosti biti pripremljeni za izvanredne zahtjeve koje donosi sutrašnjica.
Moramo njegovati duh vedrine. … Promatrajmo vedriju stranu života i budimo ispunjeni nadom, ljubavlju i dobrim djelima radujući se uvijek u Gospodinu. ““I neka u vašim srcima vlada mir Kristov. … Budite i zahvalni!”“ (Kološanima 3,15) (RH, 3. veljače 1885.)