“Sam naš Gospodin Isus Krist i Bog, Otac naš, koji nas je ljubio i po milosti nam dao vječnu utjehu i dobru nadu, neka utješi srca vaša i učvrsti ih u svakom dobrom djelu i riječi!” (2. Solunjanima 2,16.17)
Svako djelo iscjeljenja je Spasitelju istodobno bila i prilika da u srce i dušu usadi sveta načela. Upravo je to bila svrha Njegova djela. On je poklanjao zemaljske blagoslove kako bi srca ljudi pokrenuo da prihvate Evanđelje Njegove milosti. (Put u bolji život, str. 8)
Učenici su tijekom triju godina svakodnevno imali Isusa kao divan primjer pred svojim očima. Dan za danom oni su hodali i razgovarali s Njim, slušali Njegove vedre riječi što ih je upućivao zabrinutim dušama s teškim bremenom na srcu; oni su bili svjedoci Njegove moći dok je On pomagao bolesnima i nevoljnima. Kad je došlo vrijeme da ih napusti, Isus im je povjerio svoju milost i silu, kojom će u Njegovo ime nastaviti Njegovo djelo. Njihova je zadaća bila da svjetlost Njegova evanđelja ljubavi i zdravlja odnesu na sve strane. … I mi trebamo vršiti zadaću koju su učenici obavljali. Svaki kršćanin treba biti misionar. Razumijevanjem i sućuti služimo onima kojima je potrebna pomoć. … Spasitelj se poistovjećuje sa svakim ljudskim djetetom. …
Njegovi sljedbenici ne trebaju misliti da su odvojeni od svijeta oko sebe koji srlja u propast. Oni su, u Kristovim očima, dio velikog tkiva čovječanstva; Nebo na njih gleda kao na braću i grešnika i svetaca. … Sve ono u čemu uživamo prednost nad drugima — bilo to obrazovanje i lijepo ponašanje, plemenitost karaktera, kršćanski odgoj, religiozno iskustvo — mi dugujemo onima kojima je dano manje; naša je zadaća da im služimo koliko god je to u našoj moći. … Tko postaje Božjim djetetom, treba odsad sebe smatrati karikom u lancu spuštenom s Neba za dobro čovječanstva. On treba hoditi zajedno s Kristom, pokušavajući naći i spasiti što je izgubljeno. (Isto, str. 54,55)
Svijet želi vidjeti praktičan primjer onoga što Božja milost može učiniti za ljudska bića u ponovnoj uspostavi njihovog kraljevskog dostojanstva, dajući im vlast nad sobom. Ovom svijetu ništa toliko ne treba koliko spoznaja o spasonosnoj moći evanđelja, koja se otkriva u onima koji žive po ugledu na Krista. (Isto, str. 73)