Uvijek isto

“Jesi li vidio čovjeka vična poslu svom: takav ima pristup kraljevima i ne služi prostacima.” (Izreke 22,29)
“Josip je iz tamnice doveden na mjesto vladara cijele egipatske zemlje. Bio je to položaj od visoke časti, ali i opterećen teškoćama i opasnostima. Nitko ne može stajati na visokom položaju bez opasnosti. Kao što oluja ostavlja netaknutim mali cvijet u dolini dok iz korijena čupa visoko stablo na vrhu planine, tako i oni koji su očuvali čestitost u životu poniznosti mogu zbog kušnji koje prate svjetovni uspjeh i čast pasti u duboki ponor. Ali Josipov karakter je izdržao ispit nevolja i napredovanja. On je u faraonovoj palači pokazao istu vjernost Bogu kao i u zatvoreničkoj samici. Još uvijek je bio stranac u neznabožačkoj zemlji, odvojen od svojeg roda, obožavatelja Boga, ali je u cijelosti vjerovao da božanska ruka vodi njegove korake i neprekidnim oslanjanjem na Boga vjerno je vršio dužnosti na svojem položaju. Josip je pozornost kralja i velikih ljudi u Egiptu usmjerio na istinitog Boga i premda su se oni i dalje držali svojeg idolopoklonstva, naučili su poštovati načela otkrivena u životu i karakteru obožavatelja Jahve. Kako je Josip uspio postići takvu čvrstoću karaktera, pravednost i mudrost? On je u svojim ranim godinama slijedio dužnost radije nego sklonosti, a čestitost, jednostavno povjerenje i plemenita narav u mladosti donose plodove u djelima zrelog čovjeka. Jednostavan i čist život pridonio je i snažnom razvitku tjelesnih i umnih sposobnosti. Zajednica s Bogom u Njegovim djelima i razmišljanje o velikim istinama povjerenima baštinicima vjere, uzdigli su i oplemenili njegovu duhovnu narav razvijajući i jačajući njegov um više od bilo kakvog proučavanja. Savjestan i vjeran dužnosti na svakom položaju, od najniže do najuzvišenije, vježbao je sve svoje sposobnosti za najveću dužnost. Onaj tko živi u skladu sa Stvoriteljevom voljom, osigurava sebi najčišći i najplemenitiji razvitak karaktera.” (Patrijarsi i proroci, str. 177,178)