Uvijek možemo odgovoriti:

“Pisano je” “Ako si zaista Sin Božji, reci ovom kamenju da postane kruh. … Ako si zaista Sin Božji, skoči odavde dolje.” (Luka 4,3-9)
Nudeći bogatstva ovoga svijeta u pustinji kušnji, Sotona je pokušao podmititi našega Gospodina. On Mu nije prilazio sa svojim kušnjama sve dok Kristova ljudska narav nije bila sasvim oslabljena i zahtijevala trenutačno zadovoljenje. … Kristova ljudska narav ustuknula bi od onoga što Ga je čekalo u pustinji. Ali On je došao na ovaj svijet da u bliskom dodiru s njim (Sotonom), iz ruku tog uzurpatora otme one koji pripadaju Gospodinu. … Svjestan da je osobni sukob između Kneza života i kneza tame otpočeo, Sotona je pokušao svladati Krista u trenutku Njegove tjelesne slabosti. Sotoni je trebao dokaz da je Krist prihvatio sumnju i da djeluje na osnovi nje. Pokazao bi da njeguje sumnju tako što bi Sotoni dao dokaz koji je želio. Da se Krist pokorio prijedlogu neprijatelja, njegovo sotonsko veličanstvo bi ipak reklo: “Pokaži mi znak da bih mogao vjerovati da si Sin Božji.” Ali Krist nije trebao davati nijedan traženi znak. Da je učinio čudo u vlastito ime, pokazao bi da sumnja u Boga. Znak koji je veći od svih čuda, čvrsto pouzdanje u “pisano je”, bio je znak koji se nije mogao opovrgnuti. … Kako je vješto Sotona prišao Evi u Edenu! “Zar vam je Bog rekao da ne smijete jesti ni s jednog drveta u vrtu?” (Postanak 3,1) Do tog trenutka sve što je rekao bilo je istina, ali u načinu na koji je on to izgovorio krio se prijezir prema Božjim riječima. U njegovom iznošenju istine osjećalo se prikriveno nijekanje, poricanje, sumnja u božansku istinoljubivost. Pokušao je u njezin um usaditi misao da Bog neće učiniti ono što je rekao, da je suzdržavanje od tako lijepog ploda u suprotnosti s Njegovom ljubavlju i suosjećanjem prema njima. A sada je pokušao i Krista zadojiti vlastitim osjećajima. “Ako si zaista Sin Božji.” Na taj je način Kristu pokušao prenijeti svoje sumnje. … Zar bi Bog tako postupao prema vlastitom Sinu? … Kušnje će se javljati (među nekima) da bi izazvale nepovjerenje prema Bogu i sumnju u Njegovu ljubav. … Takvi postaju otpadnici, buntovnici koji ustaju protiv Boga i prihvaćaju kušnje onoga koga su izabrali za svojeg vođu. Oni postaju Sotonini posrednici, kanali preko kojih prenosi u um drugih ljudi sumnje i nevjerovanje kojim ih je nadahnuo. (Letter 3, 1897.)