Prve riječi Biblije ili Svetog pisma početak su biblijske objave o Božjem stvaranju: “U početku stvori Bog nebo i zemlju.” (Postanak 1,1)
Bog je stvorio Zemlju da se na njoj živi: “Da ovako govori Jahve, nebesa Stvoritelj — on je Bog koji je oblikovao i sazdao Zemlju, koji ju je učvrstio i nije je stvorio pustu, već ju je uobličio za obitavanje: ‘Ja sam Jahve i nema drugoga’.” (Izaija 45,18) Da bi se na Zemlji moglo stanovati, Bog ju je stvorio s uvjetima pogodnima za život. Stvorio ju je određene veličine i s određenom udaljenošću od Sunca.
Kad bi Zemlja bila mala poput Mjeseca, kad bi njezin promjer bio četiri puta manji, gravitacijska bi joj sila bila tako mala da ne bi mogla zadržati ni atmosferu ni vodu, a temperature bi u tom slučaju bile nevjerojatno ekstremne.
Kad bi Zemljin promjer bio jedanput veći nego što jest, Zemljina bi se sila teža dvaput povećala, smanjila bi se visina atmosfere, povećao bi se tlak, a to bi bilo potpuno nepovoljno za život na njoj.
Kad bi Zemlja bila dvostruko udaljenija od Sunca, primala bi četiri puta manje topline, brzina njezinog kretanja bila bi upola manja, zima bi bila dvaput duža i sve živo bi se smrzlo.
Kad bi bi njezina udaljenost od Sunca bila upola manja, primala bi četiri puta više topline, brzina njezina okretanja bila bi dvaput veća, godišnja doba bila bi upola kraća, Zemlju bi spržila vrućina — život ne bi bio moguć.
Po svojoj veličini, po udaljenosti od Sunca i po okretanju oko svoje osi i oko Sunca, Zemlja je stvorena tako da na njoj može uspijevati život i da ljudi mogu napredovati tjelesno, umno, duševno i duhovno. Veliki Svoritelj je Zemlju stvorio s određenom svrhom: da se na njoj živi.
Bog je naš planet obavio dovoljno visokim i gustim slojem atmosfere sastavljene od plinova potrebnih za život. Atmosferski omotač visok je oko 700 kilometara i dovoljno je gust da Zemlju štiti od meteora koji u velikom broju svakodnevno padaju na nju. Svrha atmosfere jest i da održava temperaturu pogodnom za život i donosi velike količine vodene pare s oceana u unutrašnjost kontinenata, koje pak u obliku padalina natapaju tlo. Bez toga bi površina Zemlje bila beživotna pustinja. U sprezi s atmosferom oceani su regulatori života u prirodi. Zemljina atmosfera nije plod slučaja; ona je stvorena da osigurava uvjete za život!
U Božjoj riječi čitamo kako Bog Zemlju “… na morima utemelji i na rijekama učvrsti”. (Psalam 24,2) Tri četvrtine Zemljine površine pokriveno je morima, jezerima i rijekama. Voda je tako važna za Zemlju i život na njoj da se s pravom naziva “zemljinom krvi”.
Znanstvenike zapanjuju četiri svojstva vode: Voda je jedina tekućina koja postaje lakša kad prijeđe u kruto stanje — zato led ostaje na površini. Time što voda može apsorbirati veliku količinu kisika, što pri smrzavanju oslobađa veliku količinu topline, i što joj je maksimalna gustoća pri 4 _C iznad točke smrzavanja — tako da jezera, rijeke i oceani ostaju u tekućem stanju — sačuvan je život ispod površine leda kroz duge zime. Je li sve to tek puka slučajnost?
Mnogi su proučavali neobična svojstva vode i nastojali ih objasniti. Ali ako čak razumiju kako to biva, još uvijek ne znaju zašto to biva tako? A voda nije jedina čudesna tvar. Ima i drugih tvari s tako zapanjujućim svojstvima koja nas zadivljuju.
Američki kemičar Thomas David Parks izrazio je svoju zadivljenost čudima prirode ovim riječima: “Osobno, ja sam našao zadovoljavajuće objašnjenje ovim čudima: red u prirodi povezujem s neizmjernim Razumom, i plan s vrhovnim Inženjerom; u svemu tome vidim više nego hladno, racionalno planiranje — ja vidim Boga Stvoritelja i Njegovu ljubav prema stvorenjima.”
Prof. dr. Mirko Golubić