„S Kristom sam razapet na križ; živim – ali ne više ja, nego Krist živi u meni: život koji sada provodim u tijelu, provodim u vjeri u Sina Božjega, koji mi je iskazao ljubav i samoga sebe za mene predao.“ (Galaćanima 2,19.20)
Krist je razapet za pale ljude. Ali mnogima koji se nazivaju Njegovim imenom, taj događaj ništa ne znači. Oni se na djelu odriču Kristovog križa. … Priznaju da je Krist umro na križu, ali budući da trebaju doživjeti iskustvo raspeća, ne prihvaćaju pouke koje navode na samoodricanje i žrtvovanje. Oni su kršćani samo po imenu. Središte njihove vjere nije raspeti i uskrsli Spasitelj, koji svima koji Ga primaju donosi prednost da budu Božji sinovi i kćeri. (The Youth’s Instructor, 7. srpnja 1898.)
Odbaci zadovoljstva grijeha u zamjenu za Nebo i vječni život! Što je tih nekoliko dana sebičnog zadovoljstva u kojem nema ni jedne jedine kapljice sreće kada se usporedi s vječnom slavom koja očekuje vjernu dušu? Ne odbacuj Kristovu ljubav od svoje duše! Gledaj na križ na Golgoti ako želiš opipljiv dokaz Njegove ljubavi. Nebo te promatra s velikim zanimanjem da vidi što ćeš učiniti. Anđeli su zaprepašteni kad se ti ravnodušno okrećeš od ponuđenih blagoslova. Ako ne odgovoriš na Kristovu ljubav koja te privlači, na kraju ćeš postati buntovan i odbojan. (The Youth’s Instructor, 2. ožujka 1893.)
Pavao je shvatio da sam po sebi nema sposobnosti, već da ga osposobljava Duh Sveti čiji je milostivi utjecaj ispunio njegovo srce pokoravajući svaku misao Kristu. … U apostolovom nauku Krist je bio središnja osoba. „Živim,“ izjavio je, „ali ne više ja, nego Krist živi u meni.“ (Galaćanima 2,20) „Ja“ je bilo skriveno; Krist je bio otkriven i uzvišen. (Djela apostolska, str. 158)
Oni koji se odriču sebe da bi drugima činili dobro i koji posvećuju sebe i sve što imaju Kristovoj službi, shvatit će da sebičan čovjek uzalud traga za srećom. (Svjedočanstva, sv. 3, str. 349)
Preporučujemo:
