Uživanje u istini

3. 04. 2014.

““Pokaži mi, Gospodine, put svoj, i ići ću u istini tvojoj; učini neka se mili srcu mojemu bojati se imena tvojega.”“ (Psalam 86,11 DK)

Kažite svim srcem: ““Ići ću u istini tvojoj!”“ Svaka odluka u strahu Božjem daje snagu namjerama i vjeri. Ona nas potiče i čini poniznima, ona nas jača i utvrđuje. ““Ići ću u istini tvojoj!”“ Istina zaslužuje naše povjerenje, tim više što je svijet ispunjen bajkama. Upravo činjenica da su u opticaju zablude i falsifikati, služi kao jedini dokaz da negdje mora postojati i istina, prava istina.
Nije dovoljno da samo slušamo o istini. Bog od nas zahtijeva poslušnost. ““Većma blago onima koji slušaju riječ Božju i drže je!”“ (Luka 11,28) ““Kad to znate, blago vama ako to i činite!”“ (Ivan 13,17)
Mi možemo hoditi uživajući u istini. Ona za nas ne smije biti ropski jaram, već utjeha, ugodna vijest o velikoj radosti koja oživljava naše srce, čineći da u svojem srcu pjevamo Gospodinu. Strpljenjem i utjehom Pisma mi imamo nadu. Kršćanska nada nije sumorna, bez utjehe. O, ne, ne! Ona nas ne zatvara u tamnicu sumnji i strahovanja. Istina oslobađa one koji je ljube i koji su posvećeni njome. Oni hode u slavnoj slobodi Božjih sinova. (Letter 8, 1873.)
Mi koji tvrdimo da vjerujemo u istinu, trebamo pokazivati njezine rodove svojim riječima i karakterom. Moramo uznapredovati u spoznaji Isusa Krista, u prihvaćanju Njegove ljubavi prema Bogu i našim bližnjima, da bi nebesko sunčevo svjetlo zasvijetlilo u našem svakidašnjem životu. Istina mora prodrijeti u najdublje odaje naše duše, očistiti sve što nije u skladu s Kristovim Duhom, a prazninu popuniti osobinama Njegovog karaktera koji je neporočan, svet i neokaljan, tako da sve pobude srca budu kao svijeće, natopljene mirisom, ugodnim mirisom, mirisom života na život. (MS 109, 1897.)
Upravo istina sakrivena u duši čini čovjeka Božjim djetetom. (MS 1a, 1890.)