“Budući da je bila Priprava, i da tjelesa ne ostanu na križu u subotu — jer bijaše velik dan ona subota — zamoliše Židovi Pilata da se razapetima prebiju golijeni i da se skinu. Tada vojnici dođoše i prebiše golijeni obojici razapetih s Isusom. Kada dođoše k Isusu i vidješe da je već mrtav, njemu ne prebiše golijeni, nego jedan od vojnika kopljem probode bok pa odmah poteče krv i voda. … To se dogodi da se ispuni Pismo: ‘Ni jedna mu se kost neće prelomiti.’ A na drugome mjestu Pismo veli: ‘Gledat će na onoga koga su proboli.’” (Ivan 19,31-37)
Jedan učenik imao je hrabrosti da ostane s Isusom kraj križa. Bio je to isti učenik koji je ušao u dvorište velikog svećenika u noći Isusovog prvog suđenja. Ne čudi što je Ivana pratio glas da je učenik koga je Isus volio. Hrabro se držao uz Njega premda su vlasti znale da je jedan od pripadnika Isusovog užeg kruga.
Imajući te činjenice na umu, ne iznenađuje što Ivan u svojem evanđelju izvještava o nečemu čega ostala trojica očito nisu bila svjesna. On istinitost svojih riječi potvrđuje činjenicom da je bio svjedok tome.
Prvi događaj o kojem izvještava bio je prebijanje golijeni zločincima. Dok bi Rimljani ostavili onoga tko visi na križu da danima pati, a zatim bacili njegovo tijelo strvinarima da ga pojedu, židovski običaj bio je mnogo milostiviji. U Ponovljenom zakonu stoji: “Ako tko učini grijeh koji zaslužuje smrt, te bude pogubljen vješanjem o stablo, njegovo mrtvo tijelo neka ne ostane na stablu preko noći, nego ga pokopaj istoga dana.” (Ponovljeni zakon 21,22.23)
Dakle, nije slučajno što su židovski vođe tražili da razapeti budu skinuti s križa. Ali u ovom slučaju to je bilo još važnije budući da je sljedeći dan bila velika subota, kada su se poklapale tjedna subota i blagdan Pashe.
Okrutna metoda pogubljenja još uvijek živih zločinaca sastojala se od prebijanja golijeni udova maljem dok ne umru, ali Isus je već bio mrtav.
Da bi bili sigurni da je umro, jedan vojnik probo je kopljem Njegov bok. U tom je trenutku potekao mlaz krvi i vode. A iz mrtvog tijela obično ne teče krv. Međutim, u slučajevima prepuklog srca krv iz srca miješa se s tekućinom iz srčane ovojnice koja okružuje srce. Ako je to bio slučaj, ubod koplja probio je tu ovojnicu s tekućinom, što pokazuje da Isus nije umro od tjelesnih ozljeda, već od slomljenog srca jer je ponio grijehe svijeta.
Preporučujemo:
